Zašto mnogi ne ljube?! Zato što se boje!! Boje se davanja! Jer, misle da gube, kad daju! A gubitak prirodno ne volimo! Svaki gubitak zvoni na uzbunu da zaštitimo ono što imamo i osiguramo si život. Ali, ako s ljubavlju dajemo, nemamo strah od gubitka, nego radost dobitka! U ljubavi nema straha!! U ljubavi svako davanje doživljavamo kao primanje, obogaćivanje. Mnogi koji daju, ne primaju, jer ne daju s ljubavlju. Ne shvaćaju da se prima samo ono što se daje! Da daruju ljubav, primili bi ljubav! Bez ljubavi bojimo se i primanja, jer uvjereni smo da moramo uzvratiti davanjem. Bez ljubavi davanje osjećamo kao gubitak, a gubitak, svjesno ili podsvjesno, kao umiranje, i bojimo se smrti smrti ovakvog života kakvog sad živimo. Bez ljubavi se bojimo promijeniti život! Bojimo se novog, drugačijeg života. Jer uvjereni smo da bi u njemu nestalo, umrlo, naše "ja" i da mi ne bismo više živjeli. Uvjereni smo da to ne bismo više bili mi i da to ne bi više bio naš život. Strah od smrti našeg "ja" jedina je zapreka našoj ljubavi! To je zapravo strah od ljubavi! Tko se boji izgubiti svoje "ja", ne može ljubiti! Dok se god toga bojimo, živjet ćemo u grobovima svoga egoizma. Tko ljubi, ne boji se smrti svoga "ja"! Ako tko ljubi, ne živi više "on", nego Ljubav u njemu živi! Novi čovjek! Leptir koji je potpuno zaboravio da je nekad bio gusjenica, koja je u njemu umrla. Ne sjeća se ni svog umiranja ni svoje smrti. Jer, živi! U novom ljepšem, nebeskom, životu leptira. Zašto se onda bojimo?! Jer ne vjerujemo u život! U novi život!! U naš novi život! U drugi i drugačiji od ovoga kojeg sad živimo, pa se smrtno bojimo izgubiti svoje (lažno) "ja". Ljubeći, istina, gubimo svoje "ja", ali dobivamo novo – istinsko – ja! Bolje reći iskonsko ja! Ne vjerujemo da se umirući ponovo rađamo i zato se bojimo! Bojimo se smrti svoga "ja" jer mislimo da je ona naša stvarna smrt! Bojimo se jer nismo iskusili novi život, a nismo, jer se sadašnji bojimo ostaviti. Bojimo se jer ne ljubimo! Kad bismo ljubili, shvatili bismo da u ljubavi ne umire naše istinsko ja, nego lažno! Uvidjeli bismo da u ljubavi nema naše smrti, da ona postoji samo u našem strahu! U ljubavi bismo iskusili da smrt našega "ja" nije kraj, nego početak. Početak ljubavi u nama! Početak novog života! Života bez kraja! Kad ljubimo, za nas je ljubav život, i radujemo joj se; kad ne ljubimo, ona je za nas smrt i bojimo je se!! Onaj koji ljubi i ne primjećuje da gubi život (svoga "ja"), osjeća da dobiva život (istinskog ja), da mu se život umnaža u svakom čovjeku kojeg ljubi, i da sve što ostavlja u ljubavi dobiva stostruko. Tko svoj život želi spasiti, izgubit će ga, a tko ga izgubi u ljubavi spasit će ga!!!
copyright Richard Green
Post je objavljen 15.11.2010. u 15:47 sati.