Marketing
Tvornice radnicima! Započnimo s brodogradilištima
Prenosim dijelove teksta s mrežnog sjedišta "Radničke borbe". Dalje dolje, dajem jedan primjer radničkog samoupravljanja u notorno komunističkim Sjedinjenim Američkim Državama, te prenosim iz jednog svog teksta pisanog prije dvije godine neke citate o tome što su na temu radničkog vlasništva i upravljanja rekli Milton Friedman i neki drugi poznati marksisti. 
U izdanju tjednika Globus od 29.10.2010. između ostalih tekstova nalazi se i članak kojega potpisuje Ante Milković. Njegov puni naslov glasi Sindikalni plan za spas brodogradilišta- Dajte škverove nama radnicima(i to uz 25 milijardi kuna). Autor je navedenim člankom pokazao potpuno ekonomsko nepoznavanje činjenica i stanja stvari, te je dokazao kako je (ne)svjesni apologet trenutno vladajuće (iako krizom uzdrmane) škole ekonomske misli. (...) Ovakvim člancima koji izlaze u najčitanijim časopisima mediji oblikuju javno mnijenje, pogotovo kod ljudi koji previše ne razmišljaju; nastojeći pritom usmjeriti nezaposlene protiv zaposlenih radnika, radnike protiv umirovljenika i studenata, radnike privatnog sektora protiv radnika državnog sektora…Najpopularnije metode ovih nadri-novinara su ukazivanje na tobožnju neostvarivost zahtjeva, na to kako se uslijed stanja u zemlji svi moramo žrtvovati (osim vladajuće klase), na to što od nas očekuje EU (odnosno krupni kapital koji u svom interesu kontrolira EU) itd. (...)
Na povijesna kao i ona još uvijek aktualna iskustva radničkog upravljanja tvornicama (Argentina, Venezuela, Španjolska itd…) najlakše je zažmiriti i praviti se da ne postoje. No, ovakvo očigledno neznanje se teško može prihvatiti kao argument. (...)
Na povijesna kao i ona još uvijek aktualna iskustva radničkog upravljanja tvornicama (Argentina, Venezuela, Španjolska itd…) najlakše je zažmiriti i praviti se da ne postoje. No, ovakvo očigledno neznanje se teško može prihvatiti kao argument. (...)
Slika dolje: radnici Chatsworth Products Inc., koji su istovremeno stopostotni vlasnici svoje tvrtke. CPI je jedna od 11.000 kompanija koje su u radničkom vlasništvu po ESOP-u (employee stock ownership program) u SAD.
29. prosinca 1989. tadašnji časopis "Privredni vjesnik" objavio je intervju s Miltonom Friedmanom, ocem neoliberalizma, koji je nekoliko puta posjećivao Jugoslaviju i poznavao situaciju. "Samoupravljanje nema budućnosti", rekao je, ali:
»Vaše samoupravno poduzeće treba pretvoriti u dioničarsko društvo (…) svaki radnik, koji sad ima pravo na razmjeran dio dohotka, dobit će isti razmjeran dio u dionicama (…) ta promjena neće izazvati nikakve poremećaje.« Podjela dionica samo radnicima nije baš etična, jer oni raspolažu kapitalom koji nisu samo oni stvarali, ali je praktično rješenje, koje se može provesti brzo, a brzina je posebno važna.
Radnici »najviše znaju o poduzeću i najbolje su kvalificirani da ga učine produktivnim i djelotvornim.« Nemojte polagati puno nade u strani kapital. »Inozemni kupac neće doći da bi vam pomogao već samo zbog vlastite koristi.« Stranci će »jefino kupovati najbolja poduzeća, čime će si zemlja stvoriti izvanredno teške problem za budućnost.«
Dakako, Friedman je ovo zastupao kao "najmanje zlo", u odnosu na sustav gdje država o svemu odlučuje. Njegovi prijedlozi nisu prihvaćeni, naprotiv: otišlo se u posve drugom smjeru, ka sustavu gdje država daleko više intervenira u ekonomiju nego što je to bilo u samourpavnom socijalizmu. Dobili smo balkansku varijantu kumovskog kapitalizma, sustava kojem je opet sam M. Friedman bitno kumovao u SAD - a onda, globalizacijom, u cijelom svijetu.
Jedan sarkastični komentar:
Post je objavljen 13.11.2010. u 22:00 sati.