Danas s Alpi na more
More koje nisam vidio; ali tamo sam dosao. Cilj danasnjeg dana bio je Marseille. Ali stigao sam po mraku kod prijatelja Laze, koji je inace iz Velike Gorice, ali u Marseilleu studira, master iz fotonike, preko, nekima ce biti poznato, programa Erasmus Mundus!
No da krenem redom. Prva stanica na putu bila je Gap, gdje sam opet vidio strajkaske manifestacije uzivo, po ko zna koji put... I sigurno mi nije ni zadnji ;)
Na putu dalje, a zaputio sam se u skijaliste gdje sam bio 01./2008., krajolici predivni... Kao iceste. Vidio sam predivno jezero, s otocicem u sredini, i sve od cega zastaje dah. Vecina mjesta kroz koja prolazim sad, u ovom tranzitnom razdoblju izmedu ljeta i zime, pusta su i osamljena. Radi se ili o skijalistima koja cekaju snijeg i skijase, ili o jezerima koja su ljeti puna vikendasa i kampera...
No ima nesto lijepo u toj pustosi, iako se sve doima pomalo tuzno... Pojma nemam zasto!
Uglavnom... Stizem do Puy st. Vincenta. To je malo, ne previse poznato skijaliste, blizu veceg francuskog grada u alpama, Briançona. Vracaju se lijepe uspomene na najjeftinije i prvo uopce zimovanje/skijanje u zivotu. I kostalo nas cca 1800 kn po glavi za 7 dana - ukljuceno sve! Zato ga i ovom prilikom toplo preporucam svima; a ponude cete zasigurno naci u STA, Krvavi most 4. :P
Nije sve bilo tako idealno tada, uglavnom od tog skijanja imam udeseno koljeno, al nema veze, sve lose stvari su bile prekrivene enormnom kolicinom onih lijepih... I sad je bilo nesto cudno... Nije sve bijelo :D za ne prepoznati je. No ipak pronalazim i nas apartman i staze di smo se spustali i ducan Sherpu gdje smo kupovali hranu... I jednu malu macu zgodnu crnu, koju je trazio gazda pa sam mu ju pricuvao dok nije dosao. I onda je uslijedio put prema moru. Udario sam prema Nici, misleci da cu onda okrenuti prema Marseilleu. Putem sam vidio da su neki od prijevoja zatvoreni, ili samo 1, sli mislio sam da se to mene ne tice. KRIVO! Bio je zatvoren najvisi cestovni prijevoj u Europi - Col de Bonnet (2802 m) i taj mi je bio na putu...
Ipak sam optimisticno krenuo gore misleci: ma kaj ovi Francuzi znaju, sigurno to nije nista; bum ja to prosao! Na kraju, zaustavio me snijeg na nekih 2300m ;) sta ces... Bar se nemre reci da nisam pokusao. Bez obzira na "neuspjeh", put do Marseillea je bio odlican, a najbolje sam upamtio neke divovske uspravne stijene kod nekog grada prije Aix en Provence-a; kojem je ime nesto kao dzamije na engleskom + jos nesto... Samo malo... Manosque - zivio gugl maps i memorija cache!
Iste takve, samo puno manje i tamnije stijene vidio sam i jos u alpama.
Zatim dodoh u taj ogroman grad. I stvarno je velik. Da nisam imao navigaciju stvarno ne znam kako bih dosao. Nasao sam mjesto i Lazo je ubrzo bio tu. Konacno netko s kime mogu porazgovarati na nasem jeziku ;) no ubrzosmo ga zamijenili engleskim jer dmo se pridruzili njegovoj internacionalnoj grupi, koja je spremala tortilje. Ima ih tu od svuda. Sa krajnjeg istoka, Kine i Vijetnama, preko Indije i Bangladesa pa do Euromixa,te cak i Amerike. Dobro, iz Amerike je Alek, koji je zapravo iz Srbije, a u biti iz Munchena, jer sad tamo zive njegovi :D
Svi su jako dragi, a to sto sam prvu noc imao cak i svoju vlastitu sobu imam zahvaliti upravo Aleku, koji je iz doma odselio u garsonijeru te je njegova soba jos tu jednu noc bila frei. Osim toga bila je i odlicna vecera --- tortilje, by...zaboravih - by everybody! Jedino sto je pokvarilo vecer i dalo vrlo cudan predznak gradu, od kojeg sam vec unaprijed jako puno (dobroga) ocekivao, bio je zapaljen Megane na parkingu izvan dvorista doma (kawasaki je bio parkiran unutar), a najgore je to da su kola do Megana, a isto posteno nagorio, bila Achimova Opel Vectra. A Achim je nijemac koji je s Lazom takoder u grupi. Cudna vecer, laku noc..
Post je objavljen 13.11.2010. u 13:08 sati.