Jedan stih o jeseni smo snili
o zrelim nekim kestenima, lišću;
i u pjesmu bi ga brzo svili,
no snjegovi strofe već pritišću.
Od nekih misli prelako pletem
kolajnu od koraka decembra,
zato biram da pišem o ničem –
stavljam na tebe pečat od srebra.
Ne volim lošu rimu, no katkad
dobro dođe. I taj deseterac
u opkoračenja labirintu;
malko sakriješ u njem' poantu.
Jedan stih o jeseni smo snili.
Ajd' da ubije glavnu nam temu;
dok tražim to ništa u ničemu,
tamo gdje jedino mi smo bili...
A mogla je ovo biti još jedna pjesma
o snu...
Post je objavljen 13.11.2010. u 10:16 sati.