"Kojim god jezikom govorili, nikad ne možemo reći ništa više od onoga što jesmo."
"Ono što jesi toliko glasno govori, da ne čujem to što pričaš."
R.W.Emerson
Ne možemo reći ni trunku više od onoga što jesmo, jer ono što jesmo govori toliko jasno i glasno da riječi koje izgovaramo, koliko god lijepe ili kićene ili pametne bile, ne znače puno. Nekoga one možda i mogu zavarati i impresionirati, ali onoga tko čuje i vidi kvalitetu onoga koji ih izgovara, one su tek dosadni, besmisleni, isprazni zvukovi.
Ono što jesmo govori. Ono što jesmo. A što smo? Tko smo? Što to mislimo da jesmo i što je to što želimo biti? Je li to što mislimo da bi trebali biti u skladu s onim što možemo biti?
Nesklad između onoga što potencijalno i stvarno jesmo i možemo biti i onoga što možda mislimo da bi trebali biti, stvara nezadovoljstvo i patnju. Otkrivanje onoga što zaista jesmo i zaista možemo postati, daje snagu, nadu i izvor je neizmjerne radosti.
Nikad ne bismo smjeli biti ono što netko ili nešto izvana diktira da bi trebali biti. Ono što jesmo moramo otkriti, a otkrivamo iznutra. Iz vana može doći tek poticaj, ali promjena dolazi samo iznutra. Tom unutrašnjem treba se posvetiti i tamo kopati, otkrivati, rovariti i istraživati. Netko vam na tom putu može pružiti ruku i dati ohrabrenje i podršku, ali najvažniji dio puta treba proći sam. Kada se nasluti to što jesmo, onda se s tog nivoa i djeluje i govori i živi, a ono što govorimo u skadu je s onim što jesmo. Življenje prestaje biti neugoda i počinje biti radosna avantura. Ali, oko toga se treba potruditi, uložiti svjesni napor. Otkrivanje unutrašnjeg potencijala ne pada s neba.
Oh, you pretty things
Starman
Five years
Post je objavljen 13.11.2010. u 06:45 sati.