Marketing
istina u snu
Sanjao sam da sam na nekakvom sprovodu. Sve je bilo kao što obično biva. Svećenik je pozvao okupljene da se pomole i svi su unisono zamrmoljili, nakon čega su se prekrižili. Kako sam ateist, nisam napravio ni jedno ni drugo ni u snu.
Zatim se pojavila Jadranka Kosor i nudila mi neke velike novce da napravim neku grdu nepodopštinu pa sam je otpuhao i nju i Šukera, na što su došle dvije vrlo seksi ženske i u trenu me nagovorile na neke vrlo lascivne radnje.
Probudio sam se i nisam mogao prestati razmišljati o onome kroz što sam prošao. Kao da je u tim fantazmagorijama bilo „nečega“… Prisjetio sam se i nekih ranijih upečatljivih i zapamćenih snova, nekih koje pamtim već nekoliko godina, i odjednom mi je sijevnulo!
Sanjamo svašta. Nađemo se u fantastičnim, nepostojećim ili dalekim, nedohvatljivim krajevima, susrećemo ljude koje inače ne poznajemo, pa neke koje smo već zaboravili, neke mrtve, neke izmišljene, imamo u snovima natprirodne mogućnosti, drugačije izgledamo, budemo netko drugi… svašta, ali jedno je uvijek upravo onako kako je u stvarnosti. Koliko god su oko nas nestvarni predjeli i scenografija, a mi u drugim tjelesnim obličjima i s drugim sposobnostima ili nepostojećim ograničenjima, uvijek ostajemo „ja“, ono što zaista jesmo.
Ako se u stvarnosti bojimo visine, užasavati će nas i u snu. Ako se gadimo zmija, i u snovima će biti gadne. Ako paničarimo pri pomisli na potres, paničariti ćemo i u snivanom potresu. Ako nas vatene tufnice ili ping-pong loptice ostavljaju mrtve-hladne, i ako ih sanjamo nećemo se nimalo uzbuđivati. U snovima zadržavamo iste strahove i istu hrabrost, iste životne vrijednosti kakve nas u životu vode, pa ako bi se u stvarnosti našli u nekoj od tih nemogućih kombinacija najvjerojatnije bismo postupili upravo onako kako smo sanjali. To ne opovrgava što u snu ne doživljavamo samo ono za što inače nemamo prilika, nego i ono što bismo stvarno željeli, ali se skanjujemo. Skanjivanje u životu je obično posljedica vanjskih, društvenih ograda, a ne naše prirode koja se povinovala premda joj to nije po volji. U snovima je takve vanjske prisile i usmjerenja moguće ukloniti, ne obazirati se na njih, ispoljiti vlastitu suštinu.
Najvažnija poruka koja ostaje nakon buđenja jest da se onaj okljaštreni lik koji se izvlači iz našeg kreveta ne poklapa u potpunosti s onim što jesmo, malo je pognut i nahero, kratka daha, ali se za jadnička ipak trebamo nekako pobrinuti.
Post je objavljen 12.11.2010. u 22:58 sati.