Dobro znaju oni, kojima grijesi
i zla ovoga svijeta izraniše srce,
koji nakon povratka iz Međugorja,
žive novi život, ozdravljeni duhovno,
duševno i/li tjelesno, oni znaju da
nam Bog po Mariji dariva ozdravljenje.
Nakon toliko ukazanja i poruka ljubavi,
još i danas, žalosno je srce majčino,
kada ju vlastita djeca ne prepoznaju,
kada im srce ostaje zatvoreno za njezine
poruke koje su svima nama veliki dar
Božje ljubavi, prema čovjeku i svijetu.
Najveći nam dar, i nešto najljepše što
se čovjeku može darovati, jeste ljubav.
Sve što dajemo i što nam drugi daju,
ako se događa bez prisustva ljubavi,
gubi na svojoj vrijednosti u našim očima.
Kada nam se ljudska ljubav daruje,
naše srce živi i cvjeta, a kolika li radost
zahvaća ljudsko srce, kada se otvori
Božanskoj ljubavi, po majci Mariji, majci,
koja dolazi i želi darovati svoju ljubav.
Smeta ju i vrijeđa zasljepljenost mnogih,
kao što ju otvoreno srce najviše usrećuje.
Što je čovjek udaljeniji od ljubavi, to više
za njom čezne, a neispunjena čežnja
razočarava ga i zatvara mu srce, te je sve
nesretniji i sve zapleteniji, jer se nalazi
u smrtnom krugu u kojem propadaju mnogi.
Ali, Bog, u svojoj ljubavi, ne zaboravlja svijet,
te nam darovima svojim nudi spas po Mariji,
a, naša duhovna Majka poziva nas na molitvu,
da njenu ljubav prepoznamo, i prihvatimo srcem,
kao i sve poruke, i sve ono što nam one donose,
te nam sve to po božanskoj ljubavi želi darovati.
"Biješe na svijetu, i svijet postade po njemu,
a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga
njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše
dade vlast da postanu djeca Božja"
(Iv, 1,10-12)
Post je objavljen 12.11.2010. u 17:20 sati.