I'm going in for the kill,
I'm doing it for the thrill...
većinu toga lakše je izreći nego učiniti. samo san o tebi je dovoljan da shvatim čega se odričem. pokušavam, al ne ide. neću imati hrabrosti.
stojim prekriženih ruku, molećivog pogleda. čekam da me netko spasi. od svih, na kraju ispada da ja čekam svog princa na bijelom konju. ma čekam i ja konja. nije bitno. čekam da me netko spasi. uzme za ruku i odvede. izbriše te iz teksture moje kože. poništi tvoj dah na mom vratu. čekam da mi pokaže svijet, svijet bez tebe, svijet u koji bih se mogla zaljubiti. čekam da dođe netko zbog koga ću drhtati jače nego li je to tvoj pogled mogao učiniti. nadam se da je iza ugla, virim ispod tepiha, sa strepnjom ulazim u autobus... i na kraju krivim ovaj grad, želeći pobjeći što dalje. i pitam se, kad bih pobjegla, kako bih mogla ostaviti tebe na ovim kišnim ulicama i potražiti neke sretnije pločnike. bi li pošao sa mnom ipak? jesam li toliko ti da ne bih mogla biti ja? želim izaći iz ove kože. mučno mi je.
Post je objavljen 12.11.2010. u 12:02 sati.