Planska ekonomija, pojam iz socijalizma kojoj su se smijali svi naši manageri i ekonomisti, sada postaje predmetom najviše politike.
Predsjednik "najkapitalističkije" zemlje na svijetu (koja to očito više nije) traži na "summitu" G20 uvođenje planske proizvodnje i potrošnje. Traži sporazum koji bi regulirao robne viškove proizvođača i dozvoljene deficite uvoznika.
Deficit se do sada "peglao" pritiscima, zaštitnim porezima, etiketiranjem...općenito ne baš ekonomsko/demokratskim metodama, ali zemlje koje su trebale biti "uništene" kapitalizmom, pokazale su se vrlo otpornima. Povijesno gledano, nisu Ameri jedini koji su se preračunali. Izvoz kapitalizma nije baš najbolje oružje u borbi protiv neprijatelja.
Kina, glavna "baba-roga" sada je po odnosu prema proizvodnji preuzela primat kao "najkapitalističkija" zemlja, i proizvodno i po nemilosrdnosti, koju nevjerojatan višak radne snage, vrlo survivalistički kreira.
Njemačka, s druge strane ima dva odlična stabilizacijska faktora, visokotehnološku Zapadnu Njemačku, koja se ekonomski uzdigla tek prije 50-ak godina, i tržišta EU... kombinacija discipline, iskustva i tehnologije. Još ima ljudi koji su bili u ratu, sjećaju se ruševina, gladi i beznađa... Znaju kako može biti. I dok je takvih, imbecilna krilatica "jer Vi to zaslužujete", prolazi filter zdravog ekonomskog razuma, koji počiva na ŠTEDNJI!
Kako ne bih odlutao predaleko, pojam Planske ekonomije je bio poznat kao "petoljetka", "stabilizacija"... i sitne duše velikih očiju su se tim pojmovima smijali. Nezamislivo je sadašnjim "potrošačima" i objasniti pojam vožnje "par-nepar"... iako bi vjerojatno bili šokirani kada bi znali kako je to izmišljeno i provedeno u Rimu , prije nego su "mudrice" prebacile jedan lokalni ekološki pokušaj, na ekonomsku razinu cijele države.
E da, i pored podsmjeha kojim je popratio vijest o smrti "predsjednice SIV-a", TV komentator je zaboravio donijeti jednu malu usporedbu sadašnjosti i "tadašnjosti". Ti "ekonomski nazadnjaci" su VRAĆALI GLAVNICU, što već dugo nije uspjelo niti jednom ministru financija Lijepe Naše (Njihove).
Uglavnom, najveća svetinja republikanaca, Zlatno Tele amerikanaca, Tržište, posustaje pred prirodnim ograničenjem nastalim pohlepom, resursima i temeljnom blesavošću razmišljanja kako "lanac sreće" može unedogled trajati.
E pa...ne može!
Post je objavljen 11.11.2010. u 22:04 sati.