Tulumi su sjajna stvar, pogotovo kad si mlad i student (u prijevodu mlad i lud).Ustvari, nisu tulumi toliko sjajni koliko ekipa koja im daje određeni štih, a u našem društvu bio je popriličan broj tih štihača.
Najbolji su spontani tulumi koji počinju dogovorom dvojice frendova da popiju pivo poslije ručka. Pošto su sobe u studentskim domovima nešto kao čekaonice na kolodvorima, učas se nađe još zainteresiranih za čašicu razgovora uz više čašica alkohola. Nakon cca sat vremena u tih 8 kvadrata sobe nakupi se i po 20-tak ljudi a nitko nema povratnu kartu za svoju sobu.
Ponekad se ta okupljanja pretvore u čajanku sa prepričavanjem viceva. Svi su puni novih i većinom urnebesnih viceva koji možda i ne bi bili tako smiješni da su ispričani u nekim drugim prilikama.
U pozadini svira Azra. Obrazi su nam rumeni što od alkohola što od smijeha. Jedan kolega koji je inače jako povučen i miran ohrabri se te podijeli s nama najnoviji vic koji kola na strojarskom faksu. Veli, urnebesan je. Slušamo mi njega, vic ide i ide (ko red u studentskoj menzi) i nikad da dođe do svog kraja. Završi on, mi blejimo ko telci,nikom jasna poanta, grobna tišina i Johny prestao pjevati u tom trenutku. Tišinu prekida Štulić sa stihovima iduće pjesme na kazeti: KAKO SI GLUP ...
http://www.youtube.com/watch?v=6SXoc4V48T8
Eksplozija smijeha nakon toga je bila toliko jaka da se naš strojar još dugo osjećao kao zvijezda večeri. Zapravo, nije se on osjećao tako kad bolje razmislim, prije kao mali miš kojem su ukrali sir pred nosom.
Često se na tim okupljanjima znalo i zapjevati. Za glazbenu kulisu bio je zadužen Zmajo sa svojom čuvenom harmonikom. Legenda. Čovjek je bio ozbiljan student, posvećen radu i cilju – završavanju fakulteta. Imao je veliku sreću da je upoznao nas. Mi smo mu dali naslutiti da do tog cilja nije jednostavno stići, pogotovo kad te pred ispit netko u 2 po ponoći probudi da ti kaže da si angažiran za nastup. On se jadan snebiva i preklinje, ljudi moji, ujutro imam ispit, ali de ti dokaži huliganu pod maliganima. Šta će Zmajo, jadan, ustaje se on onaki krmeljav, harmoniku u ruke i sviraj. Nakon sat dva i njemu se osmijeh razvlači kao mijeh na harmonici, dijelom jer je veseljak i raduje ga pjesma a dijelom jer se za mijeh zatiče sve više bonova za menzu.
Love je slabo tko imao pa su bonovi bili glavna valuta plaćanja. Izuzetci od besparice bili su oni koji su išli prodavati plazmu. Njih se moglo prepoznati po izrazito bijeloj puti, jer su išli davati krv češće od dozvoljenog i jer su rijetko kad izlazili po danu. Kad je jednom prilikom bljedoputi ulazio u sobu na svirku, Zmajo u hipu složi bečarac:
Evo Čoče, hulje i bećara,
dao plazmu pa sad ima para.
Na nekim tulumima se vrijeme krati okladama. Ajde Binki da ti ne možeš držati ovu lopticu na čelu duže od minutu. KO NE MOŽE, daj vamo. Radi se ustv. o gumenoj poluloptici koja se fino stisne tako da ju vakuum povuče na čelo nesretnika. Sjedi Binki tako minutu, dvije,pet, JEL JOŠ TREBA ?? Ne treba Binki više, dobio si okladu. Ide Binki odlijepiti lopticu ali avaj, fino se ta priljepila, čupaj, kidaj i flop uspije on. Automatski mu na čelu ostaje japanska zastava, sva krv iz čela slila se u ogromnu fleku pod utjecajem podtlaka. Fleka je ogromna i naočigled počinje tamniti, srećom je pravilnog okruglog oblika izlazećeg sunca hehe. Binki se jedno dva mjeseca furao na marame, a ispod marame su se mijenjale dugine boje.
Osim u studentskim sobama, znalo se tulumariti i kod frendova u stanovima.Za razliku od domova, docimeri u stanovima nisu imali toliko razumijevanje za buku i lom. Nažalost, na jednom tulumu je domaćin imao kućnog ljubimca, mačku.Pametna ekipa se dosjetila da bi i mačka možda nešto popila. Pa joj uspu rum u mlijeko. Pa se mačka nakostriješi i počne divljati. Jebo Spidermana, kako je ta grebala po sve četiri strane. Ako ste ikada bili na kirvaju i gledali zid smrti znate o čemu pričam. Mačka je radila krugove po zidovima na kojima bi joj pozavidjeli i najvještiji motociklisti čije je zanimanje vožnja po unutrašnjoj stjenci velikog bureta. Kad se izmorila samo je pala na krevet na kojima su bila jakne. Tulum je odmicao nesmiljenom žestinom što naravno dovodi policajce na vrata stana. Ajmo razlaz, gasi tu glazbu i kući. Protesti su ogromni, situacija je uzavrela. Bruno uzima dvije boce vina i navlači rukave jakne samo dopola tako da mu podlaktice lamataju prazne. Meni je granata otkinula obe ruke a ti me tjeraš, viče sav zapjenjen na policajca. U tom trenutku mu od prejakog lamatanja jedna boca sklizne kroz rukav i razbije se policajcu pod nogama. Ovaj isuče pendrek, sad će ti ovaj otkinuti i pola glave, viče on. Mi bjež, svako na svoju stranu. Dolazimo do tramvajske stanice. Ja preskačem ogradu preko stomaka (to sam vidio u filmovima). Dok sjedim razbijene trtice na betonu shvaćam da bi ograda trebala biti visoka dva a ne pola metra kako bi preskok izgledao frajerski i kako bi se dočekao na noge a ne na guzicu. Binki pak preskače razmnošku. Srećom on već ima fleku na čelu pa se ova nova neće toliko vidjeti. Bera odlaže jaknu na ogradi jer više ne može podnijeti smrad izmeta i rigotine koji se šire sa nje. Dotično potječe od mačke koja je našla svoj način osvete za torturu. Čekamo noćni tramvaj sat vremena. Napokon stiže i mi se jedva penjemo u njega. Bera na trećoj stanici proklinje, jakna mu je ostala na ogradi. Ništa za jaknu, al u jakni mu je ostao indeks. Ma ništa ni za indeks, ali ostala je i kobasica a u sobi nema ništa za pojesti…
Post je objavljen 11.11.2010. u 18:23 sati.