"Jer dobro koje bih htio, ne činim; nego zlo koje ne bih htio, to činim."
"Po Duhu hodite pa nećete udovoljavati požudi tijela."
Rimljanima 7,19; Galaćanima 5,16
Jedan kršćanin iz Afrike posjetio je misionara jer su ga zabrinule stalne borbeu srcu. Žudio je za tim da vrši Božju volju, no nije uspijevao biti poslušan. Pomislio je da naginje grijehu kao što je to činio prije no što je postao kršćaninom. Svoju unutarnju borbu opisao je kao "borbu dva psa", rekavši misionaru: "Kao da crni i bijeli pas nikada ne prestaju napadati jedan drugoga." Crni pas, rekao je Afrikanac, bio je zao, a bijeli pas dobar. "I koji pas pobjeđuje?", upita ga misionar. Nakon što je malo promislio, čovjek odgovori: "Onaj kojega hranim."
Taj jednostavni kršćanin pomno je razmotrio stvar. Došao je vrlo blizu odgovora koji poslanica Galaćanima nudi za naš problem: "Po Duhu hodite." To je način na koji se hrani pravoga psa. Taj rekak ne kaže da treba hodati po Duhu i pokušati ne udovoljavati požudi tijela, nego: "Nećete udovoljavati požudi tijela." Budemo li se ponašali u skladu s Duhom, dobar ishod je zajamčen.
Apostol Pavao je Galaćanima objasnio da su strasti i požude onih koji su Kristovi ostale na križu (24. redak). Vjernik više nije "u tijelu, nego u Duhu" (Rimljanima 8,9). Pavao, stoga, uvjerava: "Ako živimo u Duhu, po Duhu svoj hod upravljajmo!" (Galaćanima 5,24)
Kršćaninovo ponašanje mora izvirati iz činjenice da je Božji Duh i izvor i snaga našega života.
Post je objavljen 11.11.2010. u 14:36 sati.