Čudan je taj život. S jedne strane ogromno zadovoljstvo. Slušala bih samo to, a s druge strane ogromne obaveze i teškoće u poslu. Nema im kraja.
Što znači kad Sokrat prolazeći kroz tržnicu prezrivo kaže : kolike stvari na prodaju, a meni ništa ne treba, a mi se onda rugamo samima sebi: kolike stvari u šoping centrima i sve nam trebaju.
Gdje je tu zlatna sredina? Ima li Sokrat ženu i djecu? Trebaju li oni hranu obuću i sve ono što ovaj vremeniti život traži?
A je li nama potrebno sve ono što po šoping centrima gledamo?
A posao?!
Konačno nakon tri godine kolega i ja pokušavamo izravnati račune, ali ne ide. Umorna sam. Trebala bi prestati raditi, ali s druge strane gladnih usta je oko mene neizbrojivo. Što obitelji, što osoblja. Ostvari li kolega prijetnju svi smo 15. 11. 2010 na ulici.
Moglo bi sve drugačije ali je nezajažljiv i osvetoljubiv, a ja više neću, ne mogu popuštati . Dosta je.
Kako god možda mi slijedeći tjedan bude bistrija glava i već nekog rješenja bude.
Bumo vidjeli. Malo kajkavštine, a malo Hochdeutsch.
Definitivno je opcija brod i da nitko ne zna gdje sam.
Tri palme na otoku sreće…
Mudar čovjek kaže A., mora biti dobar čovjek, ali on nije računao sa ljudskom naravi, o kojoj se govori stoljećima kasnije.
Pa ipak ima u tome nešto iako naše vrijeme je rodilo odlične i umne znanstvenike u svakom području, a puno je njih vrlo zlih ljudi.
Svejedno treba zapamtiti ovu o mudrosti i dobroti. Ja sam tako dugo vremena mislila I još uvijek ne odustajem.
Mudre zlice su fach idioti, rekla bih.
Post je objavljen 11.11.2010. u 14:26 sati.