Marketing
Sting - koncert u Areni
Bio sam na koncertu – srećom (samo iz financijskih razloga) nisam morao platiti kartu jer sam bio uključen u tim organizatora.
Odgledao sam koncert sa dva mjesta u dvorani – prvi dio totalno lijevo od stage-a gore na tribinama, a drugi dio sam se prišunjao na parter uz pozornicu. Ovo je bitno.
Kako sam bio u organizaciji koncerta, bio sam na nogama od 5 u jutro. U vrijeme koncerta … krepan – umoran.
I sad … ili sam ja neuk i gluh ili je nešto drugo posrijedi.
Naime, čitam komentare glazbenih kritičara po portalima i novinama i … kao da se radi o nekom drugom koncertu. Jednostavno … ne razumijem.
Slučaj prvi - razglas
Drvlje i kamenje se baca po razglasu.
Gore sam opisao gdje sam sve slušao koncert. Prije toga, gledao sam postavljanje razglasa i slušao sve zadužene iz ekipe o čemu razgovaraju.
Kako sam prvi dio koncerta bio visoko gore, mogao sam pratiti što rade glazbenici – svaki dodir sa instrumentom je bio prezentan i sve u omjeru kako treba biti. Nitko nije iskakao, a bio je tu … kao dio cjeline. Dinamiku su koristili glazbenici, diktirao je dirigent orkestra, a tehničari su je prezentirali – sve uigrano i bez greške, sve uživo.
Prateći band totalno uklopljen i usklađen sa Filharmonijom, više istaknut tamo gdje je trebao biti.
A svi zajedno debelo „naslonjeni“ na kontrabasistu koji … ako je trepnuo koji put tijekom koncerta. Koncentriran do bola.
I, pardon, na udaraljkaše. Dvojica … tjah, ne znam kako bi ih opisao. Suludi genijalci.
Koristili su sve što su imali na pozornici – niti jedan instrument nije služio za ukras.
I sve se čulo.
Sve.
Svaki potez, trzaj, udarac, ton.
Kakve ja to falične uši imam … kad nisam čuo sve te falinge nabrojane u Večernjaku i po portalima?
Slučaj drugi – koncept koncerta
The Police – to je jedna priča, Sting solo – to je druga priča, Sting i Kraljevska filharmonija – to je treća priča.
I opet sam neuk i nenaslušan dobre glazbe – meni moja logika (koja je, očito, … isto pod upitnikom) govori da se svakoj toj priči treba pristupiti zasebno, od nule, makar su pjesme poznate.
U svakoj su … nepoznate.
Aranžmani napravljeni za ovaj koncert mogu se dopasti ili ne, pa tu mogu razumjeti „The Police“ – nostalgičare. Ali samo u tom dijelu – „dopada mi se ili ne“.
No, izjaviti da je došlo do „devastacije pjesama“ … i slični komentari … mi je suludo.
Kao i da Kraljevska filharmonija nije dala ni 30% onoga što mogu.
To je bio Stingov koncert sa Filharmonijom – ne koncert Kraljevske Filharmonije sa Stingom.
Stvarno … sram ih bilo što su toliko dobri i uvježbani da odaju dojam kako se ne trude.
Bezobrazni jedni.
Odsvirati takve dionice, gdje svaki mikrometarski krivi pomak prsta na vratu instrumenta znači krivi ton … i to čagajući ili ustajati „u valovima“ kao na tekmama …
Fakat … kraljevski bezobrazni.
Trebali su biti mrtvi ozbiljni i ko mumije buljiti u note, znojiti se od muke (ili čačkati nos – već prema afinitetima) … tada bi dali 100 %.
Zaključak
Ja još dugo nakon koncerta nisam mogao doći k sebi.
Jer … izvesti sve to tako kako je bilo izvedeno, … prikazati to „kao spontano“, a sve je debelo dogovoreno i uvježbavano …
I pitam se baviti li se i dalje glazbom.
Iz dva razloga:
- svjetlosnih godina sam daleko od ovih majstora po znanju
- ako su takve kritike upućene njima, kakve bi bile upućene mom bendu
Sting je radio ovaj koncert za slušanje i Arena je bila puna onih koji su to željeli vidjeti i čuti (a ne poluprazna, kako piše u novinama – jesam pomalo ćorav, ali nisam potpuno slijep).
Unatoč kritikama.
Za sebe.
Uživa u glazbi i eksperimentira.
Ipak … imamo nešto zajedničko – uživamo u glazbi (eksperimenti … hm, moram još puno učiti da bi nam i to bilo zajedničko).
Zato ću i dalje nastaviti raditi to što radim.
Vidimo se u Karaki, Kinoteci, Balabuški
I truditi ćemo se biti bezobrazni. 
Post je objavljen 11.11.2010. u 10:46 sati.