Marketing
Ponekad se znam pitati, koliko ljudi mene uistinu poznaje? Koliko od onih koji me znaju od mene vide samo fizičku pojavu, ili kao pripadnicu neke kategorije u njihovim umovima na temelju par podataka koje znaju..odnekud, nije važno ni otkud. Koliko ljudi je vidjelo dalje od toga? Uvjerena sam da nije baš puno, no jeli to moja greška ili je njihova? Koliko ljudi je to htjelo?
Upravo ističem da za -vidjeti osobu kakva je, nisu potrebni podaci o njoj. More ljudi procjenjuje ljude na temelju nekih predrasuda, stereotipa, ili onako kako su odgojeni. Uglavnom nisu osobito tolerantni; skloni su klonit se ičega drukčijeg, ili stajat sa strane kad bi trebalo nekog obranit, ako tako prema nekim mjerilima nije poželjno reagirat. Klone se drukčijeg, da nebi sami ispali drukčiji braneći različito/nepoželjno. Rađe ostaju zakukuljeni u svom 'žumancu', kak bi rekao Plave oči. Ne žele reći svoje mišljenje. A najčešće se radi o tome da ga nemaju-nemaju hrabrosti odlučiti išta- i tako mislima i djelom i držanjem ostaju priklonjeni nekom kultu ili trendu, nečem 'jačem' od njih, što ih 'snažno pritišće'. Tko danas ima muda za toleranciju, za prihvaćanje drugih i gledanje drugih u oči , bez želje da im ispita slabosti, odn. da sebe uzdigne i zadovolji na najzopačeniji način; da se osjeti superiorniji na neki način?
Kad bi barem znali kad je čovjek uistinu velik-kad pruži drugome ruku,
kad pogleda osobu sa zanimanjem i sasluša je, kad obraća pažnju; kad ne trguje s osmijesima,i trenucima, ko da su kakva skupa roba koje ima u ograničenim količinama. Tretirati osobu jednako bez obzira kako je obučena i bez obzira na izobrazbu; pa barem se zna da pristojnih i ljudi finih manira ima u svim slojevima, a da bahatih i nekulturnih, uobraženih ima i među obrazovanima, i bogatima.
Pa i ako te netko baš živcira ili si pomalo ljubomoran iz nekog razloga na osobu, zar nije glupo i jadno otvoreno pokazivati gnjev i biti bahat? Kad je netko toliko zavidan, ili pun predrasuda, da odbija misliti išta dobro toj osobi ili je zainat odbija prihvatiti bez objektivnog razloga? U društvu u kojem se krećem ima jedna takva osoba; nema objektivnog razloga da ima išta protiv mene, nije ni da me odbacuje, ali se ponaša čudno toplo-hladno; ponaša se upravo kao da se previre dali mi treba nešto oprostiti ili ne.
Ovo je jedan mali primjer, opisuje samo mali aspekt onoga što sam htjela reći. Radi se o tome da ljudi valjaju površne spike jedni s drugima,a obično je predmet ulizivanja netko tko ima puno para, ili puno glumata. Fejs je jako dobar uvid u to. Ma što bi mi bez fejsa, i svega onoga što fejs nudi. Živjela tehnologija!
Zaključak je: oni koji te žele vidjet, koji te gledaju normalno i pristupaju ti normalno i pozitivno, vidjet će te. I ti ćeš automatski drukčije zračiti. Jednostavno, dobra vibra privlači dobru vibru; i oboje možemo biti ono što jesmo. Ne valja kriviti sebe ako se netko ne odnosi prema nama kako zaslužujemo-s poštovanjem i pozornosti. Ja takve likove i njihovo držanje ne doživljavam osobno, ne više. Kako je rekla jedna blogerica jednom, da parafraziram-anomalija duha.
Uvijek ima dovoljno normalnih ljudi na svijetu koji gledaju osobe kakvi jesu, koji vide dalje od tih maski; a i ljudi koji dopuštaju da se njih vidi kakvi jesu.
p.s. što se tiče jučerašnjeg posta, o čaju, etoga skinula sam se s zelenog i prebacila na domaći čaj od matičnjaka, kojeg sam znala prije povremeno piti. Ovu noć je opet ista priča, zaspala sam u 21:30 umorna, i nadala se debelom snu, a kad ono, probudih se u 23h i nešto. Stvarno neznam... A spavat ne mogu na silu. Tajana, upravo sam probala tvoj recept, ak i ne upali, bar je bilo fino...
Post je objavljen 11.11.2010. u 03:06 sati.