Ovdje je ranije izrazena misao o valjanosti ili nevaljanosti nasih uvjerenja, pravo da ih sticemo, nadogradjujemo ili posve mjenjamo; kao i da ih zaobilazimo, prepustajuci da njima upravlaju vanjski drustveni faktori, ili pak ona tragicna, najcesca pojava, da cak odlazimo onakvima kakvi smo narodjeni, tim trazenim specijalitetima drustvenog parazitizma, koji se najradje ziri upravo ljudskom sirovinom.
Kad sam kao dijete zamolio svog striceka, partizanskog prvoborca koji se vratio sa Gorsko Kotarskog ratista da mi nesto isprica iz svojih ratnickih avantura, uslijedio je kratak odgovor: „Komesar mi je rastanku porucio: 'Viktore, nastavi biti pokoran- bit ce ti dobro'!“
Za vrijeme dugacke popodnevne ispase bila je to prilika da se, u drustvu krave, izmjeni djetinja zagubljenost : „ Eto draga Viola, da nisi svracala u kupuziste dok sam rezbarao svoje igracke, nikad te nebih sibnuo. A da sam bio pokoran borac kao Stric, ne bi sad morao njegovati te drinovite sare, ispisane uzduz i poprijeko tijela,zaradjene od one popovske zivadi, kad sam nedeljom odsetao u sumu umjesto da ga u Sakristiji docekam naklonjen,i maskiran poput Pusta u ministrantovom ruhu, te da u toku mise papagajski izrigam latinicu bez da razumijem smisao vlastitog krijestanja. Bog je tada nadamnom plovio nebom, igrajuci se svojim srebrnastim oblicima: cas otkrivajuci svoju sjedu bradu, cas sotonsko rogovlje. Nisu tada jos postojale mogucnosti neke prosudbene svijesti vlastite izvornosti, jos prekrivenih u rudniku ljudske individue, da bi ga se zapitalo: „Kad si me vec stvorio papagajom zar nisi mogao na mi poklonis i krila; ovakav, nit' sam papagaj , niti ljudsko bice.
Rastenjem nametala se daljnja pitanja: kakvi smo, zasto. Bas takvi i nikako drukciji. Pokorni, siledje, lazovi, dvolicni, ljubomorni, tasti egoisti , svestrano manjkavi.
Ljudska bica ili zvjerad.?! I onda se odjednom prenio zastrasujuce duboki eho, poput groma, koji kruzi planetom skoro dva stoljeca.
„ Covjek je slobodan tek u svojim animalnim pobudama- jela, pica, naradjanja, ili najvise u svom uspanom prebivalistu- dok je u svojim humanim svojstvima nista vise od zivotinje.“ Filozofu koji trvdi za covjeka da je on upravo ono sto jede, Marx ponovno uzvikuje: „Covjek je ono sto on proizvodi!“
Slijedom svog ubitacnog tona, Marx dalje nastavlja Weitling-u na njegove sinderelne propovjedi o Pravednom Drustvu: „ Pokrenuti narod bez da se predhodno stvori znastveno idejna osnova na kojoj ce biti organiziran,jednaka je igri nepostene propovjedi nekog prophete….“
Vjerojatno da i sam Marx tada nije bio svijestan da je upravo tim svojim imperativima, mozda, ispisivao tek prve stranice nove drustvene epohe humanisticke racionalnosti. Najmanje je mogao biti svijestan da ce taj njegov umni kolos prvenstveno biti sveden na njegovu zastrasujucu devalvaciju u obliku prvorazredne drustvene manipulativne farse velikog staljinistickog reformatorstva privatnog vlasnistva u jos zlokobniji drzavni socijalizam, kao direktni i indirektni nus poticaj Fasizmu i Nacisocializmu.
Za historiju i nista novo! Citava je ljudska proslost zasnovana na slicnim, spretno izvodjenim potkradanjima originalnih idejnosti, od strane inbecilnog ljudskog otpada zakinutog od vlastitig umjeca.. Sva se minula civilizacija tako zasnivala na klasnim suprotnostima, vladavine jaceg nad nemocnijem, dok je dvomilenijsko Krscanstvo gradilo svoj lopovski blef upravo jednom zlouporabom nove pojave robovlasnickog raspadajuceg balasta, i otvaranja nove epohalne idejnosti Kristovog jeftinijeg i slobodnog robovanja novom drustvenom feudu.
Post je objavljen 10.11.2010. u 18:02 sati.