sjedila je na klupi tako sama vajda slomljenog srca znala je da je voljena ali nije zeljela tu ljubav zeljela je nesto drugo drugu ljubav drugog momka no ipak je bila voljena sa strane njega gledao ju je kao da je jedina djevojka na svijetu volio je kada bi se sreli u gradu samo bi okrenula glavu i otisla no medutim jednog dana se ona njemu priblizi i pocnu razgovor OK
od tada je sve vise voli i voli ONA JE IMALA SAMO JEDNO U GLAVI I TO U SVOJU KORIST nije zeljela da se osjeca usamljeno jedne veceri sjedili su sami na klupi i pricali o svijetu ovom on zapocne razgovor o laznim ljudima njoj suze krenu na oci njemu nije bilo jasno sta je rekao prema tome zagrli je i poljubi je ona se trgnu iscupa se iz zagrljaja i pocne trcati i on za njom U TOM PARKU U KOJEM SU BILI BIO JE ODAVNO JEDAN MOST ZVAN MOST LJUBAVI ona nije znala da most nije imao poda most je bio star daske su same padale i sva uplakana trceci pode da predje i propadne TRAGEDIJA ZNAMO SVI al sama si je kriva kriva je sto nije voljela onog ko nju voli SVI SMO MI TAKVI nazalost ipak osjecala je bol kada je spomenuo lazne ljude krivo joj je bilo VOLJELA JE......
Post je objavljen 09.11.2010. u 07:44 sati.