No, nakon cuge i predaha valja nam paliti za Zagreb; idemo bez zaustavljanja starom Karlovačkom; Renata treba još stići na posao pa valja polako privesti ovu vožnjicu kraju.
No, da ne bi baš sve bilo idilično pobrinuo se nesmotren vozač splitskih tablica na Rotoru. Velim ja; najopasniji su oni koji misle da imaju prednost - makar logika i objašnjenje vozača koji vjeruje da ima prednost a izlazi iz ulice koja ima znak da nema - i uključuje se u kružni tok! - meni ostaje nedokučiva. Bilo kako bilo, dok s Rotora skrećem prema Jadranskom mostu u retrovizoru smrznuto gledam kako Deda i Marija padaju preko rimzola! Parkam Tenu uz lijevi rub i trčim natrag (s kacigom na glavi! mora da je bila scena za pet!) i nalazim ih potresene; Marija je blijeda ko kreč i nogu je udarila o rimzol, Deda je OK. Zovem muriju i hitnu (stižu za manje od 5 minuta!), Hondica leži na boku; crashbar i nosač zadnjeg kofera polomljeni, malo izgrebani dekl i fuzići... dok sam zahvalan što bar nitko nije ozbiljno povrijeđen pomišljam kako bi izgledalo da se to desilo Teni i meni; ustao bih, rekao "E, hebi ga..." zapalio i otišao dalje... ovako sat vremena provodimo čekajući uviđaj, fotkanje... krpam mu zadnji kofer i gledam kako odlazi prema Traumatološkoj.
Post je objavljen 07.11.2010. u 15:45 sati.