Za sve treba neki početak, pa tako i za pisanje ovog bloga. Negdje moram "istresti" dušu, pa zašto ne ovdje.
Tko sam? Lidija, dakle žena, majka dvoje djece, rastavljena. Dakle, ničija žena. Kako to sad teško zvuči!
Imam ljubav, za koju sam mislila da je ljubav života, jer očito ona koja me dovela do braka nije bila takva. I tako je sve počelo. Nije bilo velikih obećanja, ali je vladala beskrajna sreća što netko u svakom trenutku posvećuje pažnju, meni i samo meni. Što mi je nedostajalo u braku? Upravo to da sam nekome centar svijeta. Hm možda sam i bila, ali na krivi način. Shvativši da suprug nije suprug, već samo netko s kim se mimoilazim u stanu odlučih se razvesti. Danas sam samohrana majka koja ljubav svog života dočekuje i ispraća s vremena na vrijeme i uglavnom ništa mi ne fali. Možda ipak biti "slobodna", jer ponekad mi se čini da imam manje slobode nego u braku. Znam, za to sam si sama kriva. Ne, nije to kukanje, to je nešto što sama sebi često ne želim priznati. Zašto se bojim oduprijeti i ponovo osjetiti što znači smijati se sa prijateljicama, ne misleći da nešto uskraćujem ljubavi svog života. On je kriv! Mislim pa zašto bi bila ja? Moja krivnja je samo moja slabost. Idem postati jača
Post je objavljen 08.11.2010. u 19:23 sati.