jedan dio mog života je završio
iznenađujuće tiho
(možda se utopio)
stan u zadnje vrijeme miriše na mačiju hranu i otvorene knjige
pohvala lijenosti
stijene su me ponovno oživile
sviđa mi se ono svjetlo koje puštam u sobu pred zoru i gipkost
strijela
uči me što je to zaumno
i kako maglu dotaknuti jezikom
i priča priče o djedu o ratu o drini
starost mu se nekad nakupi između obrva
i često šuti jer ne zna što bi rekao kada mu na potiljak položim ruku
pa skriva tetovažu desnom rukom
kao da ne znam da postoji prošlost ogromna poput magle
za koju me pita svako jutro
nakon šalice toplog mlijeka i šuštanja
onog nečeg uzavrelog u ušima
pod usnama
na jugu
(možda se utopio)
Post je objavljen 08.11.2010. u 18:25 sati.