Marketing
Fak, Ude i još neki...
Lijepa se naša oduvijek ponašala kao mačeha. Ni prvi ni zadnji put da sažvače neko svoje dijete. Posljednji primjer je mali Fak.
Ja sam se svojedobno bavila jednim marginalnim sportom. Tako reći rekreativno. Bez nekih većih rezultata (neki bijedni pojas i nekoliko izgubljenih borbi na natjecanjima). No kad si zbrojim sve moguće sate i godine truda, muke, znoja i rada dođe mi muka koliko sam vremena potrošila na svoj tzv. "sportski život".
Ne mogu reći da nakon svega ovoga mogu reći da razumijem odricanja vrhunskih sportaša, ali mogu reći da ih barem mrvicu razumijem. Pogotovo ovih sportova u kojima si sam kupuješ opremu, trenirku, gorivo za benzin...
I onda - nekim čudom (od tvrdoglavosti tate Kostelić i sličnih očeva) - dođe neka nagrada - bila ona europskog, svijetskog ili olimpijskog odličja - i voila - odmah svi zaslužni - od saveza, olimpijskih odbora, Vrdoljaka do lokalnog gradonačelnika koji do nekidan nije ni znao kakvo "čudo" ima u svojem kantonu. 
O gimnastičaru Ude-u nećemo jer su se očito našli lokalni privatnici i dužnosnici koji su mu omogućili - ako se to može reći - "normalno" treniranje nedaleko kućnog praga.
O svojedobnom odlasku Duje Draganje u Qatar ili koju ono bogatu arapsku zemlju da konačno zaradi neke poštene pare, koje je - ne budimo licemjerni - financiralo američka sveučilišna mašinerija, a ne probušeni dalmatinski bazen i mi (vole nas prozivati kad im to odgovara) hrvatski porezni obveznici isto nećemo. Zašto je siroti Duje odlučio zarađivati poštenu kunu (ako malo čitamo novine i sve afere što se provlače kroz sudstvo, čisto nas dođe muka od nas samih što si to dozvoljavamo) u Hrvatskoj, a ne "nepošteni" dolar, dinar ili što li je već bilo u igri - to će ostati samo njegova tajna.
A sad da se vratimo na Faka. Čovjek se prišmajhlaj Slovencima. Užico od njih da s njima trenira, da ga vozaju po natjecanjima, da ne bude gladan kruha...
Gdje je tu bio naš Biatlonski savez? Kao i svi savezi sitnih i nezanimljivih sportova za koje ni ne znate da su olimpijski sportovi onih par kuna što dobiju na račun obično podijele za par telefonskih računa, dva sastanka s deviznim dnevnicama za predsjednika i blagajnika saveza i to je to. Ende.
No, u trenutku kad gore navedni dečkič posloži svoj horoskop, karmu, bioritam, životnu formu i par sitnica sretne naravi, pa istrči svoju naj naj trku i osvoje neku od medalja - odjednom bi svi na njemu zarađivali. Kao i gorespomenuti savez koji bi sad - navodno - mogao zaraditi puste pare jer je već (kad prije?) sklopio puste ugovore o sponzoriranju, financiranju, izgradnji terena i naravno - dobrim provizijama čelništva istog saveza (ili čak šire - olimpijskog?), pa sad bi neko (u ovoj priči Slovenci) morali platiti odštetu jer eto dobivaju zlatnu koku u svoje gnijezdo. A mi kao gubimo.
Koje licemjerstvo! Ništa uložiti, sve uzeti...
O Mamiću neki drugi put. Nogomet mi tak i tak ide na živce, jetru i sve ostale unutarnje organe... 
Post je objavljen 08.11.2010. u 17:33 sati.