Pregled posta

E baš ovo zadnje je, vjerujem, ključan argument zbog kojega su i Hrvati, a ne samo Hrvatice, prihvatili Onura. Frajer nije fizički savršen! Štoviše, daleko je od savršenosti i zbog toga im ne predstavlja prijetnju, izgledom je sasvim prosječan tip s kojim se mogu poistovjetiti, gledat ga kao frenda iz ekipe s kojim mogu popit pivu, on je što se kaže – njihov, jedan od njih. Tip je osrednjeg rasta, zbijen, zdravo muški runjav oliti nedepiliran buljavih očiju, a povrh svega pelav to jest – ćelav.
(da me ne bi optužili za ćelosizam dužna sam pojasniti izraz ´povrh svega` - jer je ćela povrh glave, na vrhu tijela, a ne zato što nadjačava ostale atribute)
Halit Ergenc
Samo čitajući ovaj fizički opis, čovjek bi ga se uplašio u mraku. No opet, tomu u stvarnosti - nije slučaj. Ženskoj populaciji ovaj je lik iznimno atraktivan, jer je - karakter.

Karakter! Karakter i karizma određuju atraktivnost, a ne pokrivalo! Lik Onura sa ekrana isijava nevjerojatnom seksualnom energijom, koja po ne znam koji put dokazuje kako ljepotu valja očekivati i na neočekivanim mjestima. Pa i hit-frizura onurica u ovom slučaju ne odmaže, već samo pridonosi posebnom šarmu i intenzitetu muške seksualnosti To je ono što pali kod ženske populacije. Manjak kose u potpunosti je zasjenjen intenzitetom i magnetizmom Onurovih plavih očiju, kao što je u slučaju Brucea Willisa zasjenjen čistim koncentriranim nerafiniranim - mačizmom.
Tko recimo o Seanu Conneryu uopće na prvu razmišlja kao o ćelavcu? Kad o Seanu Conneryu stvaramo mentalnu sliku prvo na pamet pada Bond… James Bond ono njegovo prepoznatljivo lice, oštar pogled pod tamnim obrvicama, brada, prćasta usta, šuškajući govor, dubok glas… on je prvo i iznad svega Sean Connery, za sva vremena, frajer i u dubokoj zrelosti

Zahvaljujući Onuru, ćelavci su na Balkanu trenutno opet u modi. Doduše nisu oni nikad iz mode ni izišli, samo su s vremena na vrijeme nepravedno zanemareni u moru kose, dok ne iskoči neki novi vrhunski primjerak koji uzburka tipizirane bujnokose vode. Kao što nekome ne stoji manjak kose - tako nekome ne stoji ni višak, nekome pak fenomenalno stoji onurovka - a nekome isusovka.
Nije baš često slučaj da čovjeku bolje pristaje manjak kose nego višak, s obzirom na raznorazne oblike ljudskih lubanja i općenitu fetišističku sklonost ljudskog roda bujnim i rusim kosama, ali kad se desi sretna kombinacija pravilne glave, pravilnog sadržaja unutar te glave, osobnog stava i ponosne ćele – rezultat može biti veličanstven:

prije.......................... poslije

Što se svijeta ćelavaca tiče – Bruce je neprikosnoveni car. Nema tog frajera (ili komada, osim možda njih dvije: prva & druga) koji može Bruce Willisu reći da nije frajerčina. Kad čovjek umre muški toliko puta koliko je to učinio Bruce – nema propitivanja njegove muškosti! Sa kosom ili bez nje! A neoboriva je činjenica da mačo Bruce mućo bolje izgleda bez nje, grrrrrrr…
Ali i prije Brucea bilo je života, evo igrom slučaja trenutno na htv-u ide još jedan poznati mačo ćelavac – Kojak odnosno Telly Savalas kojemu je njegova uglancana glava u ovoj seriji donijela prepoznatljivost i slavu, a meni omiljenog Yula Brynnera (minera sa Neretve, mog čoeka) recimo uopće ne mogu ni zamisliti u drugačijem izdanju od ovog tipičnog gologlavog. A opet kakva je karizmatična faca taj čovjek bio, uf… njemu nije trebala ni jedna dlaka na glavi da obori sve najpoznatije trebe svoga vremena, dovoljno mu je bilo ušetati u ekran – ove bi padale ko pokošene. Pogledajte si samo neke njegove filmove, ma koji pišljivi svevremenski taftovi - brynner-efekt djeluje i dan danas ćelu mu ljubim…

Pogledajte kako ćelavost ovim frajerima nije ni najmanje smetala u razvoju više nego uspješnih karijera, zbog nje nisu bili hendikepirani ili diskriminirani, dapače – ona je postala njihov adut, njihov znak prepoznatljivosti i kvalitete, njihov brand. Doduše, ni jedan od njih nije glumio u Kosi ali vjerujem da su tu žrtvu podnijeli s lakoćom.

Usput budi rečeno, ispalit ću od turskih sapunica. Od sinoć piči još jedna, još mačističkije nastrojena. Ali stvarno tim Turcima moram priznati da su načitani klasične literature, Šehica osmišljena po 1001 noći, ova nova dramska sapunjara Ezel po Dumasovom Grofu Monte Cristo, što je sljedeće... Ana-Ajša Kara-enjina?