Još uvijek živim u zahvalnosti prema onima koji su vratili sat na normalno vrijeme.
I zauvijek ću mrziti one genijalce koje ga prvi pomjeriše da manje spavam. Zločinci!!!
Ponedjeljak, inače u ritmu istih prije, samo s manje izgubljenosti što zahvaljujem onima iz prve rečenice još jednom.
Vikend, naravno, prošao u hedonizmu kao po planu i programu.
Doziranje je ključ. Uvijek.
Osim toga, kušala sam ružu hrvatsku u srpskom restoranu. Bila je pošteno paprena. Ali, nisam mogla odoljeti a da ne naručim takav naslov na takvom mjestu. Tek toliko da jednog dana mogu posložiti takvu rečenicu. Eto, jesam.
Osim toga, zvone danas štrajkom na sva zvona... zovu pravdu, zovu boga, zovu narod upomoć. Nezavisna novina. To nešto što je od nje ostalo. A ja sam sad već preumorna da radim nešto konstruktivno nego buljim u to što oni zovu pravdom i pravima. Dok jedni trljaju ruke da su ovi propali jer su svojevremeno pišali uz vjetar. Ili niz. Nikad ne znam kako piša onaj koji piša onako kako ne treba. Ako piša kontra, onda je stvarno blesan, jer ono što ispiša sigurno će mu se vratiti. Iz toga je izašao vic o tome zašto su kinezi žuti.
Mene nekako ne dira to što je simbol nezavisnosti i pametne riječi u Istri propao. Iako sam ga svojevremeno, dost davno, rado čitala. Da je onda propao, bilo bi mi krivo i žao i sve to. Iako sam sve te novinare poznavala, uglavnom, kao ljude koji idu okolo i jedu džabe. Uh, kako su ždrali. Grdo za vidjeti. Reportaže o seoskim feštama - novinari, fotografi žderu i piju za niš, samo da budu sretni i napišu lipu rič. Politički domjenci - isto.
Nije da imam nešto protiv novinara, ali nekako ne mogu vjerovati da nešto može samo tako propasti preko noći, a da novinari, kud ćeš veće ironije i gluposti, da novinar, koji bi po defaultu trebao njuškati i ispitivati i grebati, ne zna što se u njegovoj kući događa? Dakle, ono što mi polunaspavana glavica sad može posložiti jest: ili su novinari bili toliko loši da nisu niš kužili, a onda ok, loš si, propadneš, jebiga, ili su novinari ždrali i pili na domjencima zajedno sa svojom upravom koja ih je odvela u propast. Ajd, barem su se svojevremeno naždrali.
U oba slučaja nije mi ih žao.
Čak mi malo idu na živce.
Ja sam isto propala. To zato jer radije čitam portale i pišem blog i blejim umjesto da radim na vlastitom boljitku.
Ali zato ne kukam i ne zapomažem o svojim oduzetim pravima. I ne cvilim da su mi drugi krivi zato jer nije moguće da sam tako pametna, školovana i neuspješna. I jer mi novac ne dolazi tako lako, nego moram ustajati i raditi i sve to što mi se ne da.
Taj dio mi zbilja ide na živce. To što junački ne pojedu svoja govna u koja su se sami uvalili nego sad zapomažu i cvile kao zadnja nejačad.
Sad mi se i taj časni novinarski posao čini kukavičkim i licemjernim.
No, to sam samo ja, nenaspavana ponedjeljkom...
Post je objavljen 08.11.2010. u 14:14 sati.