Večeras se na HRT nakon mnogo godina ponovno prikazuje Scorseseov "Taksist". Tom prigodom je emisija "Posebni dodaci", koja se bavi filmom u kasne nedjeljne večernje sate, okupila trojicu filmski umova na temu raznih zanimanja koja se prikazuju na filmu, i ta su trojica igrom slučaja provalila nešto meni vrlo duhovito. Voditelj je jednog od prisutnih filmadžija upitao kako bi izgledao "Taksist" snimljen u Zagrebu, a ovaj je na to odgovorio da bi izgledao kao Berkovićev "Rondo" jer zagrebački taksisti uglavnom igraju šah.
Istina, situacija je ponešto neusporediva. Dok je Scorseseov Travis Bickle bio sumanuti borac za ispravljanje svijeta, zagrebački taksisti se jedino grčevito bore da obrane svoje leno, monopol nad vožnjom putnika gradom. Zanimljivo je da su u toj borbi uspjeli toliko galvanizirati javnost protiv sebe, da ih sada svi smatraju pizdama.
Taksiranje je zasigurno vrlo osamljenički posao. Iako tokom dana u njihova vozila sjedaju mnogi ljudi, oni su samo poslovi koje treba obaviti, odvesti ih od točke A do točke B, uz moguće varijacije.... Diskrecija je svakako zahvalna karakteristika svakog posla sa privatnim osobama, a tako i taksiranja. Međutim, šutnja je čovjeku ipak protuprirodno stanje (jer je ravio govor), pa tu i tamo dođe do krajnje trvijalne komunikacije, koju neki nazivaju i čavrljanjem. Ne pamtim koliko sam puta tako čavrljao sa raznim taksistima (uglavnom u gradovima poput Beograda, u Zagrebu se ne vozim taksijem), pa mi je palo na pamet koliko je to opterećenje za komunikaicjske centre u mozgu, cijeli dan sa hrpom različitih ljudi čavrljati o glupostima i od njih saznavati krajnje nepotrebne činjenice.
S druge strane, i to je nekako dio taksističkog posla, ne bi se iznenadio da su ponekada poput psihijatara u vozilima, slušajući psihičke preokupacije svojih putnika. Također, taksisti su u gradskom životu poput nekih posebnih stanica u krvotoku, oni kružeći gradom i vozeći raznovrsne spodobe dolaze do različitih informacija, korisnih, opasnih, pa i važnih. Iz istih razloga idealni su za utvrđivanje javnog mnijenja, pa ne sumnjam da su ih znale koristiti i političke elite i tajne službe.
Dok razmišljam kako završiti ovaj taksistički post, palo mi je pamet isto jedno pitanje. Baš me zanima kako bi taksist Travis Bickle, ostrašćeni borac protiv svih velgradskih zala, reagirao da su njegovi kolege taksisti krenu u otvoren građanski neposluh poput zagrebačkih taksista?''
Post je objavljen 07.11.2010. u 23:22 sati.