Marketing
"Ovo je mogla biti moja ulica" - sjećanje na Luku Ritza
Konačno i ja stigoh do kazališta , i ovoga puta na još jednu zaista sjajnu predstavu. U Zagrebačkom kazalištu mladih nedavno je premijerno izvedena predstava "Ovo je mogla biti moja ulica" Anice Tomić i Jelene Kovačić. Ovakvu predstavu jednostavno nisam mogao gledati objektivno, prosuđivait njene kvalitete i (ne)kvalitete (osim preglasne glazbe, koju nisam mogao ignorirati), prosuđivati glumu inače vrlo dobrih ZKMovih glumaca. To jednostavno nije predstava stvorena da se kritizira, već predstava stvorena u sjećanje na tragično preminulog Luku Ritza, ali i sve mlade, koji su umrli na tužan i bespotreban način.
Prolog predstave pjeva/izgovara upravo Lukina prijateljica Lara Janić, a i samu predstavu su pomogli Lukini roditelji Suzana i Reno, za koje je vjerojatno gledanje bilo najteže. Iako je navedeno da predstava nije rekonstrukcija Lukinog slučaja, ona je u velikoj mjeri inspirirana njime, što je vrlo pozitivno jer je izazvala emocije među pretežno mladom publikom koju su u kazalište doveli profesori i učitelji. Predstava iznosi uzroke ovog događaja , koji su potpuno neprihvatljivi suvremenoj Europi i Hrvatskoj, a to su nasilje u obitelji, netolerancija i nepoštivanje tuđih stavova, ali i posljedice - trajnu bol koja ostaje u srcima prijatelja i obitelji. Predstava također osuđuje možda i najveći problem od svih - šutnju, koja pod frazom "pustimo institucije da rade svoj posao" upravo to onemogućava. Istražuju se osjećaji onih koji su svjedočili događaj, i njihovu unutarnju borbu o tome trebali izreći ono što je viđeno ili čuvati svoju obitelj prije svega, trebali prijaviti člana svoje obitelji, dakle pitanja o tome što je moralno , a što nije.
Autorice su se osvrnule i na druge aktualne slučajeve - recimo slučaj Varšavska, koji govori o tome koliko se glas građana ne sluša u društvu, čega su mladi itekako svjesni.
Uploaded with ImageShack.us
Predstava je dokazala da je ZKM jedno od najprovokativnijih i najboljih kazališta u Zagrebu. Nakon "Zagrebačkog pentagrama" i "Braka Marije Braun" još me jedna njihova predstava oduševila porukom, idejom, glumom i funkcionalnom scenografijom, koja na prvi pogled djeluje prejednostavno, a zapravo izvrsno služi kao podloga priči te je u svakom času smislena. Iza predstave bilo je organizirano i kratko predavanje te razmjena mišljenja, na kojoj se nažalost nisam stigao dugo zadržati, ali ostao sam sasvim dovoljno da shvatim da se radi o izvrsnom programu. Služilo je i kao promocija Savjetovališta "Luka Ritz" , koje je zaista vrijedna inicijativa, iako se dogodila prekasno , odnosno bilo bi bolje da ne mora nositi ime tog tragično preminulog mladića koje je postalo sinonim za borbu protiv maloljetničkog nasilja.
Usput, podršku predstavi dali su i mnogi slavni. Tako su ovoga puta u kazalištu bili Vinko Brešan i Mani Gotovac, a i premijera je bila dobro popraćena. Mani Gotovac još je lani rekla ponešto o stanju u društvu - a sve to može biti odgledano i na youtube.com :) Dakle, potražite i uživajte !
Dragi blogeri, ja vam svima toplo preporučam da pogledate ovu predstavu, koja je zaista dirljiva, jer potiče na razmišljanje o vlastitim postupcima u takvim trenucima - o tome kako biste se osjećali da izgubite najboljeg prijatelja, ili dijete, i o tome što biste učinili na mjestu promatrača takvog događaja... Vrijedi pogledati i promisliti ...
_____________________
U utorak idem na večer francuske šansone u ZKL, a u subotu prvi put volontiram - i to na Festivalu novog cirkusa... Kao i uvijek, bez brige, o svemu ćete biti obavješteni.
Lp :)
Post je objavljen 07.11.2010. u 22:25 sati.