Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rudarka

Marketing

Osijek...

Jučer smo "skočili" do Osijeka.

Kako je to lijepo reći - sjedneš u auto i uputiš se na kavicu, ručak ili večeru u neko mjesto dovoljno udaljeno od tvojeg prebivališta. Tako bih mogla živjeti. Uff.. smijeh

Uglavnom, Guzda je zapravo trebao riješiti neku poslovnu sitnicu, a ja - nisam se dala dugo nagovarati - krenula s njim, trebalo, netrebalo.

Volim putovati po autoputu jer u tom slučaju mogu čitati - tako sam uspjela pročitati nekoliko dnevnih novina, par ženskih časopisa, uglavnom sve što je bilo u zaostatku. zubo

A Osijek?

Na ulazu u grad mladi dečki - grafiteri (tak se veli?) sređuju zid. Između ostalog, našla se i originalna reklama za lokalnog autolimara:



Grad nije bio tako prazan kao što izgleda na ovoj slici - bilo je lijepo toplo, doduše tu je već prošlo četiri popodne:



Nakon dva Osječka u lokalnom kvartovskom kafiću (tako mi se sviđa secesijska arhitektura grada - šteta što nije bilo sluha da se na neki način dovuče novac iz nekih europskih fondova, kao npr. u Dubrovnik, pa srede pročelja uništena u ratu) u starom dijelu grada, nakon šetnjice otišli do SLAVONSKE KUĆE na večeru.

Da li bih rekla da sam razočarana ili tužna kad vidim prazan restoran u subotu predvečer? Konobar nas je uvjeravao kako to nije pravilo, no svejedno... tuzan

Ne mogu zamisliti vlasnika restorana koji ne nalazi načina da u tako velikom gradu (sigurno ima dovoljan broj stranaca u hotelima) koji ne može na neki zgodan način reklamirati svoj lokal. I to ne tako da se veže samo na domaću klijentelu. Hmm...rolleyes

Što još reći? Osim što sam stvarno u duši bila sretna kao malo dijete koje puste u slastičarnicu, tako sam se i ja osjećala u toj sitnoj radosti odlaska od kuće u tako lijepo okruženje. Volim duh starih gradova, sa pročeljima, prekrasnim (sada nažalost dosta neodržavanim i hrđavim) ogradama i slavonskim kvartovskim duhom s ugodnim domaćinom. party

I osim troškova putovanja (koje bi Guzda tako i tako morao potrošiti), malo riblje paštete i smuđ na naglo, uz svu radost što mi je to donijelo - neprocjenjivo! cerek

Post je objavljen 07.11.2010. u 17:23 sati.