Rijetko lijep dan u Osijeku. Vrijeme sunčano, mirno, bez vjetra. Temperatura je dosegla za ovo doba nevjerovatnih 19°C a tek je bilo 10.00 sati.
Cijela Tvrđa pa i promenada ipak su odavale godišnje doba. Jesen je. Lišća posvuda, ali onog u bezbroj boja. Sjajno. Tek nešto niže glavnog trga Sv. Trojstva u Tvrđi, na stadionu Elektre odigravale se se čak dvije utakmice istovremeno. Jedna je bila seniorska između Elektre i Bijelog Brda gdje su jurišali mladići zdravih koljena ali bez mašte.
Na pomoćnom pak igralištu zaigrali su veterani Radničkog iz Meca i Lega iz Osijeka. Moram reći da nas smo ovaj puta došli gotovo u punom sastavu, gotovo punom. 19 igrača bilo je spremno kao puška za nastupiti, 11 je istrčalo na teren, 8 se zagrijavalo, a na klupi dr. Raguž sa ozljeđenima Kovom, Majićem, Zrnom, Darcem, Hrcom i Petersonom i neizostavni mr. (maser) Beli. Tko to još može, a? Koji veteranski tim? Malo ih je vjerujte mi. A dok smo mi igrali ili se zagrijavali podmladak LEGA zabavljao se svoj način. Mali veliki Nikša, Marko, Filip, Aleksa, Petra, mali Mijat i Ivan Oreč jr. (i još kogod neka mi oprosti ako sam ga zaboravio) zabavljali su se svojim igrama.
No na terenu su Veliki LEGE stajali opako. Iga - Zvone, Stane, Vinko, Lazo – Franjo, Ilija, Dado, Jadro – Oreč st. i Peđa za čas posla su razmontirali obranu gostiju iz Meca u drugom poluvremenu nastupili smo u potpuno izmjenjenom sastavu Nevista – Vjeko, Zlaja, Vinko, Lazo – Peđa, Kljun, Mario, Cvejo – Miki i Iža.
I svi su odigrali odlično, a istaknuti ću samo Iliju koji je bio užasno raspoložen što je i razumljivo jer nije igrao tri tjedna. Naravno, da mu nije bilo kuma Jadre ne bi sigurno zabio četiri komada ali ovako... kapa dolje. Nevista je pak obranio sva čudesa u drugom dijelu jer se obrana dogovorila propuštati neprijatelja malo bliže našim vratima kako Nevista ne bi zaspao. Bio je skoro fenomenalan. Skoro, jer u tri izlaska neprijatelja pred njega 1 na 1 svaki puta je obranio ali iz druge. Mi smo ipak očekivali da će svima pohvatati živu iz prve. Ali to je on nas malo cimao, namjerno.
I dok smo mi igrali i borili se za svaki pedalj terena, na klupi se odvijala debata. Saznali smo da se pojedincima zaglavljuje koljeno dok spavaju, drugima dok potajno igraju tenis, neki su ozljeđeni u stomak, a pojedinci su se čak i skinuli ukoliko treba zaigrati unatoč tomu što su ozljeđeni. A mr. Beli nam je pričao kako je volio gledati kaubojce u kinu "Zvečevo". Strašno.
Poslije tekme otišli smo na kavicu, šetnju, pričali. Pridružile su nam se čak i supruge od pojedinih igrača koje su došle u kontrolu muževa jer naravno da im nisu povjerovale da idu igrati nogomet u nedjelju u deset. "Pa niste vi pioniri da igrate nedjeljom u 10" povikaše uglas i dođoše. Ugledaše svoje muževe, znojem okupane i zaplakaše od sreće.
Bio je to jako lijep dan u Osijeku, sa happy endom, naravno.
Post je objavljen 07.11.2010. u 14:31 sati.