Na livadu usahlu
sprženu beznađem
tjeram riječi - janjad bijelu na klanje
Krotko i nevino , bez presude
pred nož oštar staju
Krvlju obojene travke
i leptiri žarko crveni
počast im odaju u tišini mukloj
Ko pokošene sječivom sjajnim
padaju riječi izgovorene
Na boru crnom
davno s juga pristiglim
valova šum i cvrčaka tužaljka
Zraka sunca zamrla na dlanovima
U mrtvom domu sjeta počiva
+++++++++++
Post je objavljen 07.11.2010. u 13:28 sati.