Moj je zivot postao kao tuzna pjesma koja je toliko puta ispjevana. Vec sam poceo gubiti nadu a sta Vam to govori. Postao sam drugacija osoba i izvor zivota koji se susi. Usamljenost me cini savresnijom, slobodnom kao pitcom u letu jer nema nikoga da me uplasi, da mi kaze nesto tuzno ili da me podsjeti koliko sam bitki izgubio. Misli su moje ,cini mi se, najteze. Na jezim se od bola kada pomislim da sam jednom volio nekoga tako drugacijeg od mene. Taj je djevojka ipak moja zelja bila a danas, vidi sta je postala. U snovima samo spomenem njeno ime jer u stvarnosti nemam snage da izreknem ime sto sam nekad toliko volio... a jos je volim tu djevojku. Sjeo bih pred noc na prozor moje sobe gledajuci kako se zvijezde jedna po jedna pojavljuju, a u rukama bih drzao staru knjigu svojih tuznih pjesma. Otvorim tek' neki stoti listic i gledam kako je moja suza isprala tek' poneku rijec. Sigurno sam citajuci te tuzne pjesme o nama dosao do suza. Ali smjesim se jer ipak nije tako crno sve, nisam jos potonuo do dna...
Sjetim se oblika tvoga lica, gledam dubinu tvojih svjetlucavi ociju koji su me nekada pratile kao vlastita sijenka i prosapucem tiho Volim Te. Ali doista neznam da li si me naucila da volim ili samo da izgvoram te rijeci 'Volim Te'... to sam ja govorio sa osjecajem ipak uvjeren sam... Zasto me sada gledas pobjednicki svaki put kada prolazim kraj tebe. Zar nisi do sada predvidjela kako me do bola iscrpljuju tvoje namjere. Ne zelis da patim samo zelis da me malo zaboli. Znam da je to sve samo zenski ponos, ali doista je tesko vjerovati da si ti djevojka koju sam nekada volio. Tvoj pogled probode kroz mene i ostavlja okus gorcine. Koliko sam bolan nema tu lijeka za ovakav osjecaj. Zasto te plase moje smede oci, zasto mi okreces pogled na stranu. Mozda je tako bolje ali nada me vraca u proslost. Uvjerava me da cu te osvojiti nekako. Mozda je vrijeme da prestanemo prkosit' sudbini. Ovih dana ne viđam te puno, mozda si drugog pronasla mozda te necij' pogled zaveo... Mozda neki drugi lijeci rane tvoje, dok mu pricas o tuznoj prici svog zivota. Eh, kad bih suze na licu Sunce presusilo, bar' samo na jedan dan da se osjecam drugacije Da ne budem ono sto jesam ja, a onda bih se mirno vratio u svijet tuge bez i jedne rijeci i presude. Niko meni nije kriv za ovakav osjecaj' jer sam si se uselila u mene, a ja se nisam odupirao. Ja se nisam borio sa sudbinom nego sam je otvorenih ruku primio u moj dom jer nikada nikome nisam mogao da glavu okrenem, pa cak ni svojoj tugi...
Vec danima nisam primjetio da je Sunce izlazilo jer sam se zavio u crne noci. Tek' kad bih osjetio da cu tebe naci na nekom starom mjestu onda bih obukao se pustila i spremio se da te nadem tamo. Znam da ces me cekati s par' finih rijeci koje ce da golicaju kroz moje misli vremenom. Mozda je to greska jedina svijetlosti koju ja poznajem. Sta bih bilo ako se odviknem starih mjesta i krenem dalje sa nekom drugom djevojkom. Nije to izlaz za mene jer svaka druga je jedna vise uvrijeda, jedna vise broj. Zato se ja i vracam na stara mjesta da izmjenimo koju rijec. Da cujem kako govoris o tome kako je nekad bilo predivno zivjeti uz osjecaj srece i osjecaj topline koju sam donosio. Uz tvoju gorcinu osjetim svoj jad. Zar je doslo do ovoga. U drustvu svoje stare ljubavi lijecim rane koje ce ostati kao vjecni tragovi na nasim srcima. Znajuci dam sam ti jos zelio da osjetim potrebu da krenem prijatelju samoci ali neka me samo jos malo da ti slusam glas, da zacujem kada uzdahnes dok te moj pogled susrece... Moj je grijeh sto sam trazio ono sto mi nisi mogla pruziti, to nesto nemogce.
Suza bih mi se skotrljala kad slusam kako mi govoris : jos uvjek mastas o nemogucim ... ti jos uvjek sanjas previse' ... I nije da me vrijeda tvoja presuda, nego sama istina. Je da ja zaista trazim mjesto koje jos nije postojalo a nista nemoze da bude potpuno savrseno. Negdje mora da krene na losu stranu, ponekad mora kisa da zablista a sunce da zadje. Upravu si ja doista zivim uz puste snove. Hvala ti jedina sto me jos izbavljas iz ruznih snova i sto mi nedopustas da potonem na dno. Ponekada dodzem do same ivice i kazem ja ovako nemogu vise a ne znam kako bih drugacije. Pitam se kako bih se snasao da mi nije tebe. Da samo nedolazis na stara mjesta kako me nema vise tako cesto, kako je cudno zivjeti u istom gradu a nevidjeti mene kako se setam... Onako, veseo kao nekada i jos kraj tebe. Daljina srca tvoga umire u meni a ja gradim kulu koju sam nacinio pogledima tvojih ociju. Nisam zaboravio kako si moju nadu uzdignuo kada se rusila poslednja pomisao na dalje.
Lutam kroz mnostvo noci ,ali se nikada ne udaljujem od tebe, to je gotovo nemoguce... Kako bih srce kucalo kada nebih znalo da kuca za tebe, kako bih dusa disala kad bih znala da je vise nevolis... Oh duso moja iz njedara kako da te voli djevojka ta, kada nisi u stanju da volis samu sebe. I samo da nije nje i njene blizine kako bih vidio gdje sam pogrijesio i da nije njenih lijepih rijeci u sred neke noci kako bih dalje, kako bih ja sam...
Ja i danas zivim u snu jer sanjam za dvoje. Zivim u oblacima gdje nisam pozvan, zivim pored vatrenog plamena koji me zgrije u nocnoj tisini. Nisam spreman za jednu osvetu jer doista ja se nemam cemu da svetim. Al' ponekad nije lako, nije moguce odoljeti takvoj blizini jedne ljubavi...
" a znam da sam najbolje sta ti se dogodilo, da me ne mozes zamijenjit...i znam ...znam da sam napravio nesto sta nijedan nije od tebe.napravio I zato ces me pamtiti cijeli zivot.... A ja cu i dalje pjesme pisat. i pokusati naci neku djevojku koja ce znati mene voljeti.
Post je objavljen 07.11.2010. u 11:32 sati.