Marketing
Malo rime
Volim osmijeh u očima bebe svoje, ljetno nebo prekrasne plave boje.
Volim snježne pahulje na nosu,i kada koračam kroz čistu jutarnju rosu.
Volim putovanja, prostranstvo bez ograničenja, na kojem me uvijek čeka puno iznenađenja.
Volim ljude, iskrene i drage, nevino lice djeteta umrljano od čokolade.
Volim kada jutarnje zrake sunca prekriju lice moje, i kada poslije kiše nebo oboje dugine boje.
Ne volim...
Ne volim laži, prevare bilo koje vrste, i kada neki ljudi u moj život guraju prste.
Ne volim prljave igre na mom radnom mjestu, i kada čak zapjevaju narodnjačku pjesmu.
Ne volim ravnodušnost, ili kada nešto ostane u zraku, moram do kraja raščistiti situaciju svaku.
Ne volim monotoniju, stajanje na mjestu, željela bih opet gledati u cestu.
Posebno ne volim škrte, uskogrudne ljude, neka ih oko mene uvijek što manje bude.
Sramim se...
Sramim se kada ljudima ne kažem istinu u oči, da ne izazovem svađu, i da u miru mogu poći.
Kada se priklonim većini, mada znam da nije u pravu, zbog straha od posljedica ponekad izgubim glavu.
Sramim se kada odustanem od snova i kada se uplašim života, ne razmišljajući kakvih sve divnih ima ljepota.
Zaista se sramim pred sobom kada sam ljuta i vičem na djecu, znajući da sam i ja dio
razloga zašto takva jesu.
Voljela bih znati...
Zašto neki ljudi žive kroz televiziju, i zašto ne žele stvoriti vlastitu viziju.
Otkuda djeci toliko pitanja, i zašto nekim ljudima treba puno skitanja.
Zanima me što to male bebe sanjaju, i da li nas negdje gore anđeli čuvaju.
Da li postoji život poslije života i koja je tamo najveća ljepota.
Zanima me da li će ikad prestati ratovi, bolesti i glad, pomisao na sve to u meni izaziva jad.
Fascinira me...
Kada lišće u jesen mijenja boju, to stvarno oduševljava dušu moju.
Fascinira me stvaranje novog života, to je zaista najveća od svih životnih ljepota.
Zaista me fascinira nekih ljudi snaga volje i oni vječni optimisti koji kažu, Ma bit će bolje.
Fasciniraju me pisci, slikari, ljudi genijalnih djela , biti poput njih bar na jedan dan baš bih htjela.
Na ovo sam naletila sasvim slučajno, pisala sam to prije tri godine na nagovor svoje prijateljice, tj. bio je to više izazov...napiši u rimi što voliš a što ne , itd. Baš sam se nasmijala kada sam to našla, nekada nas neke zaboravljene stvari baš iznenade i razvesele.Ali vidim, da se stvari koje volim nisu bitno promijenile, također i one koje prezirem, stvari kojih se sramim sam svela na najmanju moguću mjeru a stvari koje su me fascinirale, fasciniraju me i sada. I dalje sam vrlo znatiželjna i poput malog djeteta, uvijek se čudim i postavljam mnoga pitanja.
Post je objavljen 06.11.2010. u 21:09 sati.