Koliko se tuge stislo,
u ovaj mali potok sreće,
koliko se snova snilo,
a nadati se nije smjelo.
Koliko malo treba
da se život u tuzi sruši,
koliko je dušo, ljubavi,
bilo potrebno za nas dvoje?
Jedan mali dio tebe
dala si meni, a ja sam čekao,
s ljubavlju plakao,
vjerujući tebi.
Na kapaljku ljubav je tvoja tekla,
a za mene izvor snage je bila.
Duša je moja sad bijedna,
jer sam volio tebe, ženu grijeha.
Tijelo si svoje dala,
a ljubav je tvoja ostala hladna,
iskra je bljesak bila,
a vatra se upalila nije.
Post je objavljen 05.11.2010. u 22:43 sati.