"Neki je bogalj stao na uglu
I reska se svirka čuje sve jače
Pjesma je, koja pada s visine,
I sada u verglu, u predgrađu plače.
Samo još djecu oko sebe skuplja,
Kad se po zraku sa prašinom lije.
Tako na ulici umiru eto
Velike naše melodije.
Al čini se:stara arija vrišti,
Kao da vapije oslobođenje
Iz proklete sprave. Kao da čeka.
U drvenom grobu na novo rođenje."
*Književna vrsta:lirska socijalna pjesma
-tema:Pisac piše o tome da nije sve savršeno , i da ima puno siromašnih i jadnih ljudi, koji nisu pronašli smisao života.
-motivi:bogalj, svirka, predgrađe, djeca, prašina, melodije, oslobođenje, sprava, čekanje
-kompozicija: 3 strofe, 3 katrene, većinom su stihovi po 11 slogova, rima je isprekidana(abcb), a ritam polagan
*Stilska izražajna sredstva:
-asonanca-naše melodije,proklete sprave
-aliteracija-reska se svirka
-metafora-kao da vapije oslobođenje
-personifikacija-tako ja ulici umiru eto
-epitet-velike naše melodije
-inverzija-tako na ulici umiru eto
-usporedba-ali čini se:stara arija vrišti
kao da vapije oslobođenje
*Pjesničke slike:
-vizualna-u drvenom grobu na novo rođenje
-auditivna-al čini se:stara arija vrišti
-taktilna-samo još djecu oko sebe skuplja
*Dojam: Pjesma mi se čini uredu, iako je jako tužna, te zbog toga budi neki osjećaj tuge u meni.Sjetila sam se da ima puno takvih jadnih i siromašnih ljudi u svijjetu, što me još više rastužilo. Sretna sam zbog toga što ja ne živim u takvim okolnostima, nego normalnim životom. Zahvalna sam zbog toga, i shvaćam sada da bih trebala to više cijeniti.
Post je objavljen 05.11.2010. u 19:29 sati.