Pregled posta

Znate, stvarno je zanimljivo promatrati ovaj unutrašnji rasap HDZa, ovo međusobno gloženje dojučerašnjih prijana, kumova i kuma. Ovaj ping-pong postaje komedija par excellance, to jest - bila bi komedija da toliko negativno ne utječe na ionako katastrofalno stanje u zemlji.
Tip koji je stvorio i gojio ove mamlaze (koji su ga se s lakoćom odrekli, a sada ga s lakoćom proganjaju), danas pokušava na valu narodnog nezadovoljstva dosurfati natrag u igru kao narodni heroj, istinozborac i osloboditelj. Ma pravi se našao
Jučerašnji bjegunac i kukavica danas bi htio glumiti pučkog tribuna. Sjetio se toga valjda na američkim univerzitetima, da je dobro biti u dobro s plebsom, pa se sada pokušava ulizati i slizati s narodom prosipajući argumente o nesposobnosti Jadranke Kosor.
Ivo dragi, po amero-konzultantskim uputama glumiš Machiavellia, ali si potpuno omašio. Plebsu je da prostiš pun kufer vas samoproglašenih tribuna. Jadrankinu, i slijepcima vidljivu, nesposobnost danas koristiš kao glavni argument i oružje svoje obrane, u suprotnosti sa čim – valjda ciljaš na svoju sposobnost? Sposobnost čega – davanja petama vjetra? E moj nesuđeni pučki tribunu, djeluješ po onoj - rugala se sova sjenici. Malo si se, čini mi se, precijenio. Trbuhozborac, a ne istinozborac si ti.

Nesumnjivo, lik fakat ima đon od opanka umjesto obraza, a da ne spominjem umišljenost veličine. No to je šah kojeg je ovaj pokvareni i premazani ´tić, u matičnoj stranci, na domaćim prostorima, naučio dobro igrati. Ivo je plod ovih krajina. On je sada prisiljen igrati na kartu osloboditelja jer mu je prvotni plan vođenja države iz sjene propao. Glavna uloga Trećeg čovjeka koju je tada sebi namijenio u međuvremenu je dodijeljena - drugoj. Jednako arogantnoj i samozaljubljenoj Jaci fotelja se previše omilila, pa je dojučerašnjeg mentora ne trepnuvši - otpilila. Za nju je naivno mislio da će biti njegova lutka na koncu, no pri tom je nes(p)retno zaboravio na pravnog savjetnika Šekija koji se metuzalemski održava od alfe do omege. Naš zabludjeli Ivo je potom lunjajući Europom i SADom vrlo brzo skužio da su ga dojučerašnji puleni – nogirali, odredili za ugojenu žrtvu paljenicu, pa je brže-bolje doletio srediti stvar, spasiti vlastitu guzicu od Remetinca, jer je vrag odnio šalu.

I zato se sada naš doktor Ivo Sanader sjetio istrage, zato se on sada sjetio tražiti istinu, kao neki izopačeni Potjeh, ali zapravo Mefisto. Zato se sada koprca, prijeti, dovija, uvija, vadi stranačko prljavo rublje, vadi sve asove iz rukava, naplaćuje stare dugove, drugim riječima – koristi sva prljava oružja bivše stranke da opasno uzburka mutnu i smrdljivu kaljužu te iste stranke, HDZa - stranke iz koje je potekao. Zato on sada diže prašinu, da zakamuflira svoje otiske prstiju na svim krađama, lažima i aferama koje su on i njegova dojučerašnja stranka producirali. On svojim učenicima jasno poručuje: nakon mene – potop.
I još veli on njima, ako potonem ja - i vi ćete sa mnom. Umislio sebi čoek da je Kralj Sunce, e svašta, bložetesaćuvaj Ali opet ništa čudno za stranku (ne samozavaravajmo se – i za narod) koja obožava stvarati i obožavati kultove ličnosti, velike vođe, ho-ši-minove, mao-ce-tungove, đu-ga-švilije, litl-kimove, piševe i popiše sviju vela…