"Izlazim u noć.Žaloban.I lutam.
Cesta mi pruža dlanove mrke:gazi!
Oblačje prekri plavetnilo neba,
Dok vjetar, skitalac star, za rubom šume drijemaše:
U ruci mu svinut štap,
Za pojasom zataknute svirale.
Mrak, pretežak mrak
Liježe na lubanju moju
I razgovara sa mnom kao brat.
Iznemogao, pružim se po travi
Te naslonih uho čujem srce zemlje:
Udara, udara, udara.
Šume okolo mene, u povorkama, snivaju."
*Književna vrsta:lirska pejzažna pjesma
-tema:pjesnik piše o prirodi, šumama, svemu što nas okružuje
-motivi:cesta, oblaci, nebo, vjetar, šume, štap, svirale, mrak, lubanja, trava, zemlja, povorke
-kompozicija:4 strofe, 1-distih, 1-sedmina, 3-tercina, 4-jedan stih, svaki stih ima drugačiji broj slogova, rime nema(slobodan stih), ritam je usporen
*Stilska izražajna sredstva:
-asonanca-razgovara sa mnom
-aliteracija-skitalac star
-onomatopeja-daja,udara, udaje
-personifikacija-i razgovara sa mnom kao brat
-metafora-kao brat
-epitet-plavetnilo neba, zataknute svirale
-inverzija-šume okolo mene. u povorkama, snivaju
-hiperbola-mrak, pretežak mrak
*Pjesmičke slike:
-vizualna- u ruci mu svinut štap
-auditivna- i razgovara sa mnom
-taktilna- liježe na lubanju moju
*Dojam: Pjesma je tužna i usporena, ali mi se sviđa.Zbog toga što nam je pjesnik lijepo dočarao kako se osijeća, i koju tugu nosi u sebi. Spominje da mu je mrak prijatelj i da s njim uvijek može razgovarati. Također govori i da čuje zemlju.
Post je objavljen 05.11.2010. u 18:40 sati.