"Vaš nacionalizam nije moj patriotizam!! GGrrrrrrr...!!!", reče jučer na Facebooku jedna poznanica, mlađa od 30.
Nadati se da možemo izbjeći nacionalizam (&šovinizam & many others) u istočnoj Slavoniji jest otprilike kao nadati se da ćemo izići suhi na obalu rijeke nakon što u nju upadnemo. I što smo mlađi, valjda više vjerujemo u takvo čudo. :))
Rekoh, tj. napisah tu negdje u lijevom stupcu da o sebi neću pisati, no ponekad ne možeš uspješno objasniti neku pojavu, a da ne spomeneš sebe.
Devedesetih godina moje je domoljublje bilo na jako niskim granama. Jednostavno, predobro sam shvaćao što se oko nas događa i previše o tome razmišljao. Smetao mi je totalitarizam tadašnjeg hrvatskoga vođe, djeda Franceka i njegovih ađutanata. Smetala mi je lažna demokracija, sputavanje slobodne misli i riječi, ona nulta tolerancija na različitosti u odnosu na nametnuti ideal jedinog Bogom danog i od vrhuške odobrenoga domoljuba, hrvatskog građanina konzervativnog, katoličkog poimanja života i svijeta.
Zato se od 2000. nadalje sve promijenilo. Bez obzira na uspjehe/neuspjehe na poljima društvenog, političkog i ekonomskog života nacije, sad se ne može reći da manjka različitosti, drugačije misli i riječi, drugačijih svjetonazora.
Ipak, trebalo bi vjerojatno još nekoliko desetljeća takvog razvoja da bi se poništile negativnosti iz tolikih zadrtih glava, često se još mogu pročitati OVAKVE stvari (vjerovali mi to ili ne)...
No, nisam o tome htio...
Domoljublje, jel... Iliti patriotizam.
A taj mi je u porastu. Kako i ne bih počeo više voljeti tu svoju domovinu kad shvatim da mrak zakočenih uvjerenja nije jedino što u njoj mogu očekivati.
Volim Hrvatsku koja razmišlja, kritizira nepravilnosti, koja raste duhom. Pluralizam. Toleranciju.
Zato me sad još više pogodi kada mi neki spočitavaju izostanak domoljublja. Jer, sad se zaista osjećam Hrvatom, bez zadrške i gnušanja.
No, za neke ljude valjda nikad nećeš biti dovoljno Hrvat ako nemaš barem 97,88 % neupitno crveno-bijelih krvnih zrnaca, s blagom primjesom crnog. Ako se drzneš posumnjati u katoličke vrijednosti, ili ako ne staneš u obranu generala-ratnog zločinca.
Patriotizam će u Hrvata uvijek imati taj blago gorkasti okus. Kiselkasti.
Možda to i nije loše, od preslatkog se lako udeblja. ;)
Post je objavljen 05.11.2010. u 01:20 sati.