Marketing
blago svake dobre kuće
- revitalizirani post od 4.11.2010.
U vrijeme dok industrija još nije masovno proizvodila jeftino konzervirano voće i povrće, pedesetih, šezdesetih i još sedamdesetih godina, dok nije bilo duboko smrznutih namirnica, ljeto i naročito jesen bili su doba u kojem je svaka obitelj pripremala zimnicu. S tržnice se dovlačilo na desetke kila voća i povrća. Kuhinje su se na dva-tri dan pretvarale u porodične manufakturne pogone u kojima su radili svi članovi kućanstva. Vrijedne domaćice i dobra kućanstva prepoznavali su se po pogledu na smočnicu u kojoj su uredno poredani stajali kompoti, pekmezi, marmelade, džemovi, kiseli krastavci, paprike, i cikla, te vreće s lukom, krumpirima i grahom, a bačvica s ukiseljenim kupusom je zbog mirisa bila u podrumu. U skladu s tim, staklenke su bile vrijedni inventar koji se nakon pražnjenja prao i pohranjivao za narednu upotrebu, tako da su u proljeće smočnice bile ispunjene praznim staklenim posudama koje su čekale narednu sezonu. Napomenut ću, koliko god nepotrebno, da slučajno ne bi promaklo: staklenke se ni slučajno nisu bacale.
Staklene flaše čuvale su se za sirupe i sokove, te rakiju s višnjama. Vino se kupovalo ili dobivalo od rođaka sa sela u višelitrenim demižonima koje je obično trebalo odmah pretočiti. Zbog toga je u svakom domaćinstvu trebala postojati i zaliha čepova. Pažljivim rukovanjem isti čep se mogao iskoristiti i desetak puta. Brižni domaćini znali su izvući kvalitetan pluteni čep da ga gotovo uopće ne oštete.
U to vrijeme ni odjeća nije bila jeftina, pa je svaki komad garderobe trebao trajati što duže. Jedna od osobina onoga što ljudi na sebi nose je da se na mnogim stvarima nalaze gumbi, a gumbi su skloni da se otrgnu, padnu i izgube. Zato se u svakoj kući čuvalo gumbe, sakupljalo one koji bi se slučajno pronašli na cesti, sa onoga što se napokon moralo odbaciti prije toga se skinula sva dugmad. Svaka dobra domaćica je imala vrijednu zalihu gumba, pa kad bi se koji izgubio s neke suknje ili veste, pronalazila je isti i barem sličan da ga nadomjesti. Posebno su na cijeni bili veliki, raskošni gumbi, obično za neki reprezentativni komad odjeće. Ako je komad bio uščuvan, a vremenom je ipak pomalo dosadio, mogao ga se osvježiti tako da se izmijenila sva dugmad.
Odjeća se šivala kod krojača i trebala je trajati nekoliko sezona. Višak tkanine se pohranjivao da se po potrebi može s njime zakrpati poderani dio, izmijeniti kragnu ili obrub rukava. Zato je u svakoj kući postojala zaliha krpica, vunica i končića.
Kožne potplate cipela ojačavale su se metalnim zakovicama, no to je malo tko čuvao jer su to obično imali postolari koji su to radili, ali zato su se prije bacanja potpuno iznošenih cipela odstranjivale i pohranjivale vezice, tako da se svaki prekinuti žniranac mogao zamijeniti iz kućne zalihe.
U svakoj kući postojala je i zaliha čavlića i šarafića, čuvali su se komadi konopaca, žice, gumica i svega onoga što može u bilo kojem trenu zatrebati.
Djeca su dobivala čokoladu za rođendan, Božić i Novu godinu, za odličan uspjeh na kraju školske godine, u nekim drugim posebnim prigodama ili kad su se toliko razboljela da su nekoliko dana morala provesti u krevetu. Staniol-papir kojim je čokolada bila omotana glačao se između dva papira i kasnije su se od njega radili ukrasi za bor, zamatale se odrezane lokne kose ili ispali mliječni zubi.
Posebna dragocjenost svakog doma bila je kolekcija razglednica. Pristigle razglednice su se izlagale između stakala na kredencu u kuhinji, a kada su ih potisnule novije, starije su odlagane u kartonsku kutiju i u doba prije televizije pregledavale kada se razgovaralo ili maštalo o svijetu i dalekim krajevima.
Posebno su na cijeni bile oslikane limene kutije u kojima se moglo čuvati brašno, šećer, keksi i slično da miševi ne mogu doći do toga, a ispražnjene konzerve su bile pogodne za čuvanje šarafića, starih ključeva i drugih važnih sitnica.
Sigurno mi je promaklo još ponešto što se sakupljalo i brižno čuvalo. (Nisam siguran treba li ovdje pribrojiti i kutiju s lijekovima.) Međutim, i danas kad prolazim pored hrpe smeća koje nasljednici izbacuju nakon što je netko u kući umro, već površan pogled na gomilu onoga s čim današnja mlađarija ne zna što bi kazuje mi da je otišla još jedna stara domaćica.
Post je objavljen 11.10.2015. u 11:01 sati.