IVICA MUDRINIĆ OSUĐEN "NA SMRT".
Pollitika.com by Papar
Sjećam se iz osamdesetih neke beogradske dramske serije u kojoj je Dragan Nikolić glumio seoskog učitelja u Srbiji. Vrijeme radnje je neposredno nakon drugog svjetskog rata. Jedna epizoda prikazuje prijeki sud narodnim neprijateljima. U nekom domu izvođeni su jedan po jedan na binu neprijatelji naroda, a onda je narod presuđivao vičući „na smrt“.
Kad su izveli „kulaka“ kojeg je glumio Pavle Vuisić narod je vikao složno „na smrt“, a onda se među njima prolomio glas glavnog lika seoskog učitelja koji je vikao „na život“. Voditelj tog spektakla od suđenja zaustavio je sklandiranje i upitao seoskog učitelja pa zašto ti vičeš „na život“ kad cijelo selo viče „na smrt“? Nikolićev lik spasio je Vuisićev lik slijedećim argumentom: „njegov unuk je moj učenik i dijete plače“.
Na Indexu utjecajnom hrvatskom internetskom portalu ovih dana održano je prokazivanje krivaca za „Hrvatsku katastrofu“. U prokazivanju krivaca sudjelovali su pored građana koji su mogli glasati u anketama i eminentna pera hrvatskog novinarstva. Nekoliko desetaka novinara javno se izjasnilo tko su prema njima najveći krivci za „Hrvatsku katastrofu“ i svoje stavove su argumentirali.
Prokazani krivci svrstani su u sedam kategorija;
1. Tko je kriv za katastrofu - HDZ i jataci
2. Tko je kriv za katastrofu – Grobari gospodarstva
3. Tko je kriv za katastrofu – Mediji
4. Tko je kriv za katastrofu – Crkva
5. Tko je kriv za katastrofu – Pravosuđe
6. Tko je kriv za katastrofu – Takozvana oporba
7. Tko je kriv za katastrofu - Sindikati
Do kategorizacije krivaca došlo je nakon „šire javne rasprave“ na istom portalu gdje su građani prvo predlagali krivce za „Hrvatsku katastrofu“.
Za primjer iz osobnog razloga uzimam Ivicu Mudrinića koji je prokazan krivim za katastrofu u kategoriji 2., a nominiran je i prikupio je dosta glasova i u kategorijama 1. i 3.
Analizom strukturture krivaca i društvenih područja na kojima se krivci nalaze dolazi se do zaključka da je hrvatska katastrofa zapravo uspostava terora. To je po svim definicijama vladavina terora. Teror se najbolje vidi u postupcima prema zviždačima, novinarima i sucima.
U jednoj drugoj zemlji u sličnoj klimi dvadeset pet godina nakon drugog svjetskog rata cvjetao je kapitalizam u kojem su glavne uloge imali tajkuni koji su se obogatili pokrećući ratni stroj iz prošlog rata. Ti moćnici su držali sve od medija do banaka. Na nekom fakultetu neki su studenti na onom starom kopirnom aparatu na kurblu iskopirali letak kojim su ukazivali na nepravde u sustavu i pozivali na revolucionarne promjene. Jedan letak dospio je do mladića koji se dosađivao u zatvoru kamo je dospio zbog krađe motocikla.
„Prosvjetljenje“ je urodilo terorističkom skupinom koja je sebe nazivala RAF Frakcija crvene armije, a u javnost je bila poznatija kao skupina Baader- Meinhof. Skupina je smisao života našla u skidanju tajkunskih skalpova i pljačkanju banaka. Savezna Republika Njemačka je na suzbijanju skupine imala troškove koji su puno veći od hrvatskog proračunskog deficita. Skupina Baader- Meinhof je kako se kasnije ispostavilo brojala najviše dvadeset članova.
U doba najvećih aktivnosti skupine, anketa među njemačkim građanima je pokazala da građani uglavnom podržavaju njihove akcije te da bi im čak svaki šesti građanim pomogao i skrivao pripadnike od policije.
30. srpnja 1977. godine pred kuću Jürgena Ponta predsjednika Dresdner Bank došla je Susanne Albrecht. U njezinoj pratnji bile su još i Brigitte Mohnhaupt i Christian Klar. Suzana Albreht nije bila bilo tko. Njezin otac i Jürgen Ponto bili su stari prijatelji. Poznavali su se još sa sveučilišta. Susanne Albrecht bila je još i Pontovo kumće.
Nju i njezinih dvoje prijatelja bez problema su pustili u dom jednog od najutjecajnijih poslovnih ljudi Savezne Republike Njemačke. Ali kada je trojac ušao u kuću pokušao je oteti Jürgena Ponta. On se opirao i na kraju je taj trojac ispalio pet metaka u njega. Jürgen Ponto umro je od zadobivenih rana. Susanne Albrecht i njezini prijatelji uspjeli su pobjeći. Nakon toga medijima je poslano priopćenje koje je Susanne Albrecht studentica sociologije i psihologije potpisala kao pripadnica RAF-a.
Na pogrebu Jürgena Ponta okupila se sva krema njemačke industrije i bankarstva. Na pogrebu je govorio Hans Martin Schleyer predsjednik udruge poslodavaca i član upravnog odbora Daimler Benza, a u proteklom ratu Hans Martin Schleyer bio je SS-ovac s činom Untersturmführer .
Hans Martin Schleyer izgovorio je ove riječi: „Slijedeća žrtva terorista nalazi se gotovo sigurno među ovdje okupljenim ljudima“.
Schleyer nije niti slutio koliko je bio u pravu. 5. Rujna 1977. RAF je oteo upravo njega. Schleyerovi tjelohranitelji zajedno sa Schleyerovim vozačem bili su pokošeni sa najmanje 300 metaka koje je iz strojnica ispalilo najmanje 6 terorista.
Nakon toga u poštanskom sandučiću nekog pastora ostavljeno je pismo za saveznu Vladu u kojem se tražilo oslobađanje Andreasa Baadera.
Dok čitam kako na forumima sve više ljudi ne vjeruje u mogućnost institucionalnog rješenja krize u Hrvatskoj, prisjećam se kako je prije par godina u obrazovnom programu Hrvatskog radija emitirano desetak sati zanimljivih predavanja na temu ulične gerile. U sklopu emisije „Povijest četvrtkom“ obrađeni su svi teroristički pokreti od Irske, Njemačke, Italije pa do internacionalaca. Neke od tih organizacija su niknule u sredinama i okolnostima koje su bitno drugačije od ovih kod nas ali neke u identičnim. U svakom slučaju obrazac je isti. Egoizam - teror stvara egoizam - terorizam.
Teror kojeg provodi Mudrinić strukturalno je nasilje po definicji Puhovskog. Strukturalizirano nasilje je kada značajan broj ljudi prihvaća da se nasilje događa. O načinu i metodama kako Mudrinić provodi teror opširno sam pisao u prethodnim dnevnicima. Koga zanimaju ove definicije može poslušati ugodna predavanja prof. dr. Žarka Puhofskog sa odjela za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i ostalih analitičara poput Frana Višnara (HRT, povijest četvrtkom, emisije na zahtjev).
Ukratko teror se provodi prema medijima i sudstvu, a korupcijom je kupljena zaštita od strane visoke politike. Što se tiće medija činjenica je da su novinari i urednici koji se usude napisati nešto protiv Mudrinića šikanirani, a ostali kupljeni. Kako prolaze suci koji sude protiv velikih kompanija najbolje se vidi u činjenici da je sudac koji je presudio protiv Ine dobio otkaz. To je klasična definicija terora. Ili kad Vrhovni sud presudi protiv T-HT-a onda se takva presuda ne priznaje. Navesti ću vam zadnji slučaj od 29.10.2010. gdje T-HT odbija izvršiti rješenje suda podneskom kojeg započinje: „Iako je Vrhovni sud presudio da je otkaz nezakonit, mi smatramo..itd..“ Dakle čak i u trenutku kada Sud presudi ne prestaju s terorom jer bitna je poruka drugima. To je esencija terora. Zaplašivanje primjerom.
Koliki su egoisti vladajući moćnici vidi se kad se toliko uzobjeste da se rugaju zadravom razumu. Primjerice peru novac kroz kampanju protiv korupcije ili kad predstavnika klijentilista Mudrinića postave na čelo vijeća za kokurentnost pa onda ovaj, kako građani na portalu Index kažu grobar hrvatskog gospodarstva, ide raditi nekakvu povelju za razvoj.
Prije deset godina kada sam započeo svoj pohod kroz pravosuđe protiv Balkanske Telekom Mafije ljudi su mi govorili da to nema smisla, da nikada neću uspjeti, da se okanim toga i da je pametnije šutiti i slušati nego se opirati. Dakle bili su žrtve strukturalnog nasilja.
Danas kada se pojavljuju neki rezultati ovih mojih pravosudnih postupaka protiv Balkanske Telekom Mafije ( Vrhovni sud je presudio u moju korist, a konačno su se pokrenuli i kazneni postupci) isti ti ljudi danas briju neku skroz drugu briju. Zazivaju vaninstitucionalno rješenje. Što je doduše logična posljedica i dokaz postojanja terora.
Da li je obijest predstavnika terora koje građani na Indexovoj anketi nazivaju krivcima za katastrofu dosegnula tu razinu da su stvoreni preduvjeti za terorizam te da li je krajnji trenutak za iskazivanje općeg interesa da se krivici institucionalno sankcioniraju?
Terorizam nije aktivnost siromašnih. Svi teroristički vođe su bili privilegirani dobrostojeći iznimno obrazovani. Oni mogu regrutirati ljude iz redova više ili manje siromašnih slojeva, ali u osnovi terorizam nije nikada akcija siromašnih, već se radi o ideologiji po kojoj se terorizam čini u ime obespravljenih. (Puhovski)
Do sada nismo imali terorizam. Htio bih odmah naglasiti razliku između mafijaškog ubojstva kojeg su počinile Pukanićeve ubojice i terorizma koji je odgovor na teror.
Cilj mog posta je društveno korisna rasprava koja bi dala odgovor na pitanje: „ Da li smatrate da je u Hrvatskoj stvoren teror, opasna i pogodna klima koja bi mogla uroditi terorizmom kojim bi se vaninstitucionalno kaznili prokazani krivci za hrvatsku katastrofu?“ (rasprava na Pollitika.com by Papar)
Naslov je možda malo intigantan, ali nakon što je Butković sahranio Šeksa...
Strijela vremena je odapeta.
Entropija u sustavu raste.
Vladavina prava ili drugi zakon termodinamike?
Ona srpska drama s početka posta zvala se „Idemo dalje“. To je bila i poštapalica „Prleta“. Bio je i film. Sjećam se još samo da je „Prle“ na kraju ošamario onog kulaka kojeg je glumio Pavle Vuisić. Kad je požalio što ga je spasio. Jer se ovaj nije promijenio.
Idemo dalje!
Post je objavljen 04.11.2010. u 06:15 sati.