Nema me, i ko da me nikad nije bilo. Prolaznost je samo tren vječnosti u kojem zasjaš pa nestaneš. Ta čovjek sam i samim time što sam čovjek, malo sam biće. Onaj koji traži, a nikada onaj koji je našao. Onaj koji putuje, a još nije stigao. Jer putovanje je život, a karta je jednosmjerna. Nema povratka. Tražim li spasenje? Ne, ne tražim... Možda mi bude darovano. Nastojim biti čovjek, živjeti, boriti se... Davati mjesta radosti. A tuga je tako moćna. Tisuće radosti može uništiti jedna tuga.
Tamna noći, zakrila si svaku mjesečinu koja je osvjetljavala moje putove. Samo još poneka zvijezda prodire kroz noć. Gdje si svjetlosti, da obasjaš ovaj život? Vrijeme je za novo svitanje...
Potraži me kada te ja prestanem tražiti. Neka to bude posljednja borba srca. Neka to bude pobjeda onoga za što se isplati umrijeti...
Post je objavljen 03.11.2010. u 22:07 sati.