Silina, sjaj, zatečenost, drhtaj...
Kratko, ko oštri brzi rez i...
Srele smo se iznenada, ta njegova zvijezda i ja, nasmiješile se tajanstveno i urotnički, pružila sam joj ruku.
Što sam drugo mogla učiniti ?
Strepiti pred njom, pasti u gorko i razorno stanje zaludne čežnje ?
Nipošto !
Divno smo trošile vrijeme.
Svaka sitnica bila je poticaj da krenem zamišljati...
I kad sam bila zavidna i ljubomorna i kad sam prigovarala Bogu što tako maherski dijeli karte da nemam šanse zgriješiti.
ne vidim nikakav smisao
što si mi je sna zbrisao
imala sam sjajan raspored
red moje vatre pa njegov led
san o snu sam nadmašila
mliječna se staza prašila
kad bi mi misao njega stigla
u zvijezde sam ga digla
ljubila mu prst po prst
bila sam nježna, on muški čvrst
pod mojim usnama kip od zlata
otvorila sam rajska vrata
da ga približim Bogu
najbliže što ljudi mogu
u mojim je mislima disao
a sad je nekamo zbrisao
ostavio okus prazan i gorak
gdje ću sad zaustavit korak
danima nosim za snom crninu
danima čipku topim u vinu
na ruke će mi se drugi složit
srce će lutat, ljubavi množit
i ko da me bode oštri mač
i ko da bi mogla briznuti u plač
kome čipku tkati, gdje ju skloniti
grudi će moje poljupcem lomiti
neznanac neki što klopku sprema
a ja ću venut za snom kojeg nema
Ne možemo bez njih.
Ili smo s njima ili sanjarimo o nekom za koga znamo da nije niti će biti naš i dajemo mu u snu božanske osobine.
U svakom slučaju volimo ih.
Post je objavljen 03.11.2010. u 20:48 sati.