evo da se ponovo javim, i napisem nes o cemu razmisljam u posljednje vrijeme... zapravo ni ne stane sve ovdje, jer previse je toga, al bar nes.... o tome vec dugo opterecujem svoju glavu, al ne mogu promjeniti nis.... uglavnom zavrsilo je jedno super ljeto, pocela jedna nova akademska god, koja ce bit zanimljiva koliko vidim.... puno toga se dogodilo novoga, puno toga se promjenilo, svi ti dogadaji, ljudi, ja, sve..... al puno toga se desilo sto nas prisjeca na dane kad nam je bilo dobro, kad smo uzivali, a sad te dane vise ne mozemo vratiti, samo nas sjecanja ponekad vrate tamo, ili neki dogadjaj, neki ljudi, koji nas prisjete na te dane.... i to je ono sto me toliko ubija, i nemogu si pomoci..... i cini se kao da se sve vrti u krug, samo malo izmjenjeno.... ili kao da se neprestano nes dobroga desava, kad zavrsi jedno razdoblje pocinje neko drugo, jednako zanimljivo..... al svemu dodje kraj, i onda ostanu sjecanja..... ubijala sam glavu sa svime sto mi se desilo u osnovnoj, srednjoj, i sad na faksu..... i nekako sam okrenula novu str svoga zivota, i krenula u nove pobijede, promjenila dosta toga, i uzivala u svemu sto imam sad, jer znam da ce mi i to jednog dana nedostajati..... i kad se sjetim moje srednje sk, jednog od najljepsih razdoblja u mom zivotu, pa svog dobrog andjela kojega sam srela kad mi se svijet srusio, i kad sam se osjecala kao da sam dobila jednu novu priliku, kao da sam se ponovo rodila, kao da je svijet postao ljepsi i pozitivniji, a s njime i ja...... i onda je to razdoblje zavrsilo, i kao da se dio mog srca otkinuo, ostala su samo sjecanja, koja su predivna, ali i jednako tako bolna..... i doslo je novo razdoblje, novi super dogadjaju, izlasci, tulumarenja, nova ekipa, poznanstva, upadi, i opet s tim promjena na meni..... i znam da ce mi i ovo faliti jednoga dana...... ostavila sam nakon nekog vremena ono razdoblje srednje, i pocela uzivat u ovom novom, iako bi se kadkad vracala na ono prije..... po ljeti sam se na vjencanju od frendice ponovo prisjetila tih dana, kad smo isli u srednju, kak nam je dobro bilo, a onda kad sam vidjela svog andjela vani, ponovo me vratio na pocetak, na to razdoblje, za koje sam mislila da sam ga ostavila iza sebe..... i onda sam opet bila zbunjena, mucila sam samu sebe, i sve oko sebe, a bez smisla, jer ono sta mora ce se vec dogodit, i vjerujem da cemo se ponovo negdje sresti, da nastavimo tamo di smo stali...... a sad kad sam isla kod bake, nakon dugo vremena, osjecala sam se drugacije prvih par dana, jer sam se promjenila u posljednje vrijeme, a i puno toga se promjenilo, samo je priroda ostala ista, a i ljudi, ali ne vise onako isti ko i prije...... i okupila se obitelj, kao u dobra stara vremena, prisjecali smo se nekih lijepih trenutaka, i pocela su navirat sjecanja..... i gdje god bi gazila i koracala, samo bi se vracala sjecanja, iako sam mislila da sam jaca od toga, da cu ovaj put izdrzati, al ipak sve je to tamo oznacilo jedno moje razdoblje, moje djetinjstvo...... vidjela sam i svoju prvu ljubav, al on sad ima svoj zivot, kao i ja svoj.... puno se toga promjenilo, samo je ostalo ono sjecanje na dane kad je nesto bilo, kad smo jedno drugom oznacili jedan dio zivota, i to se nemoze promjeniti...... i kad se prisjecam tih dana, i tog kraja, sve me ponovo vraca u krug, i onda bi ponovo krenula u srednju, ponovo bi srela svog andjela, i ponovo bi prosla kroz neke divne trenutke svoga zivota..... al vrijeme se ne moze vratiti, vratiti ga mogu samo sjecanja, kojih je toliko puno, i toliko puno znace, da se to rijecima ne moze opisati..... i kad mislim da sam uhvatila onaj ritam zivota, opet se nes dogodi, i vrate se ta sjecanja, vrate me barem na tren u one dane, kad sam uzivala.... a sad koracam naprijed, prema novim ciljevima, novim dobrim dogadjajima, za nova sjecanja, jer ovaj trenutak se vise nikad nece ponoviti, ovaj dan vise se nikad nece ostvarit, ostati ce samo trenutak zivota, djelic sjecanja.....
Post je objavljen 03.11.2010. u 15:13 sati.