Marketing
I fear what may become of me...
dugo ne pisah. falili ste mi
no, eto škola i te gluposti zovu pa nemam baš vremena. znam da uvijek pišem kad me nešto muči, i obećajem da ću prvi sljedeći put kad ću pisat napisat nekaj sretno i veselo 
ima nešto što sam držala u sebi, pa između ljudi kojima vjerujem, no sad je to tolko veliko da moram podijeliti. možda me pisanje izliječi... jer lijek mi je prijeko potreban. kao što neki znaju mogu osjetiti miris krvi. ima još onih koji to mogu. nikad nemreš bit jedini i oseban s nečim. oh well... ugl, prijašnjih godina života nije mi to zadavalo probleme. tek prije nekih 6-7 mjeseci je počelo bit sve gore. da ne govorim o zadnjih 2 tjedna... poznate me, znate da gnoriram većinu stvari sve dok postanu neizdržive. mislila sam da će proć s vremenom al se pogoršalo. sve je to išlo malo po malo kad je odjednom problem drastično narasao u devetom mjesecu. sad opet raste dosta brzo.. zadnja dav tjedna nepodnošljivo je. aj da malo pojasnim. ne mogu osjetiti svačji miris. ima par vrsta mirisa krvi koje osjećam. po mirisu mogu znati čije je što. ko pas... zamislite ovak... gladni ste užasno. vani je zima i pada snijeg. stojite na glavnom trgu i osjećate miris peciva. ima tri pekarnice ali samo vas jedna mami. samo od jedne osjećate taj miris. vuče vas. nemate novaca za pecivo. želite ga ukrasti. dolazite u iskušenje. ne na kraju se okrenete i odete. u vama ostaje neka bol i želja... osjeate se depresivno... you get hte picture of wut i'm feeling. So, moja bf isto tak super miriše al navikla sam se (ko edward na belu)... zna za ovo i jednostavno mi vjeruje i nez... zna kad me se treba kloniti... zna kako postupiti... problem nastaje s mojim razredom... oke je da sad enko ima miris po krvi dan dva... nije bed... nije to jako sam zazujiš i ni ne primjetiš. no imamo novu učenicu koja miriši SVAKI PROKLETI DAN VAĆ DVA MJESECA! nije da je men problem bit u prostoriji koja ima takav miris(ali baš svaki dan....) hmm... problem je nastao kad mi se hrana počela gadii. a kava koja predstavlja svetinju u mojim očima izaziva mučninu. no kad uđe u razred di je ona gladna sam ko vuk(kolko god se doma prežderem)... misla sam da će proć... no misliti je drek znati... rekli su mi da se odmerim od stresa. ma nema stresa kod mene... no eto odmorih se i sad je još gore. kad sam umorna bar ne hodam ko neki psihopat za njom... zrela sam za ludnicu... ne treba mi psihić jer osjećam i fizičku bol vezano za to... što planiram učiniti? ništa, živjet s tim nadat se da će proć... malo sam sad jer je ta cura fakat draga i želim se družit s njom. ali kako kad ovo doslovno stoji na putu našeg prijateljstva. treba razbit svaku prepreku i razbijam je iz dana u dan 
ko ovaj na sličici svojom glavom... samo želim opet uživat u kaviiiiiii!!!!!!!!!!!!! moja kava 
zašto?! zašto me se ovak kažnjava?! kavaaaaa <3
da znam da sam opsjednuta kavom 
al tak je njumi.. bar je bila do sad... možd se naviknem na miris te cure i prestane me smetat. što ako ne? ako joj kažem mislit će da sam veći frik neg što već misli... no idem ja muku mučit još jedan dan... možda danas prođe... nadam se...
puno vas volim
huuuug
Post je objavljen 03.11.2010. u 12:16 sati.