Sunčice moja,
Ponoć davno već je prošla. Satima gledam u ovaj prokleti bijeli papir i pokušavam naći prave riječi. Jeli moguće da sam od toliko prijatelja došao u situaciju da mi je ovaj bijeli papir jedan od dvoje najbolji prijatelja? Ovoj drugoj je danas crk'o mobitel tako da mije ostala terapija s papirom. Već je se pokazao kao prijatelj od povjerenja. Samo s njim mogu razgovarati o tebi, čežnjo moja. Jedino on zna slušati, a i nije od neke priče tako da se ne bojim da će nekom izbrbljati moju tajnu. Jedinom njemu mogu reći što me tišti i kome moje misli lete.
Cjeli dan se pokušavam sjetiti o čemu smo sve sinoć pričali. Nikad u životu nisam onoliko vremena proveo na telefonu. Toliko toga smo rekli, a opet ti nisam rekao toliko toga. Vrijeme kad sam s tobom leti nevjerojatnom brzinom, a opet, kad te nema sve kazaljke se zaustave. Cijeli dan ti šaljem poruke i ne odgovaraš (nisam znao za mobitel :))) i ludim, ta znaš me...
Kao i uvijek uspostavi se da sam ludio nepotrebno. Razmišljam cijeli dan u samoći, a ovaj vikend je definitivno otišao u krivom smjeru. Nisam ga zamišljao ovako, mada mi je bilo lijepo s tobom jučer preko dana i uvečer dok smo pričali.
Kako li si provela dan, zanima me? Jesi imalo mislila na mene? Jesu li ti nedostajale naše tajne poruke, ja...pitam se. Kako bih sad volio da si ovdje, da te zagrlim i prospem se po tebi. Bio bih sebičan, nikom ne bih dao da mi te uzme. Čuvao bih te samo za sebe, ljubavi moja. Ležim, a slike mi prolaze kroz glavu. Zamišljam kako bi nam bilo da smo zajedno, gdje bi živili, kako bi dane provodili u smijehu i zezanciji, kako bi putovali u neke daleke zemlje, samo ti i ja, sunčice moja. Pitam se kako bi reagirali na naše mušice, na svađe, na želje. Znam samo da ti nikad ne bih lagao, ti si me to naučila. Tako se dobro osjećam što pred tobom nemam tajni. Ustvari, ti si jedina osoba na svijetu pred kojom nemam tajni i tebi mogu sve reći.
Nikad mi nisi nedostajala kao danas. Fali mi tvoj glas, osmijeh, lijepo lice. Znam da nemaš mobitel i najradije bih sad upalio auto i donio ti neki. Sjećaš li se kad je prošlo ovoliko vremena da se nismo čuli? Ja ne, i tako mi fali taj zvuk poruke... Nadam se da se sutra neće ponoviti ovaj dan. Dođi mi, mila moja, zagrli me jako i ne puštaj. Želim osjetiti tvoj dodir na svom licu dok smo zagrljeni. Dođi mi, mila moja. Obećavam nikad se neću brijati :))), moje lice uvijek će biti spremno za tebe. Moje usne već odavno su pune želje da se spoje s tvojima. Kad zatvorim oči, vidim tvoja lijepa usta kako se miču i nešto mi govore. Kad zatvorim oči osjetim tvoje usne kako me dodiruju nježno i šapću mi nešto lijepo.
Dođi mi mila moja, dođi mi. Obećavam da ću zauvijek biti tvoj, da te nikad neću razočarati. Dođi mi, mila moja, budi moja, ja ću biti tvoj. O svemu ćemo razgovarati i sve dogovorom rješavati, svađat ćemo se kad nam se bude svađalo, disat ćemo kao jedno, biti jedno... Uostalom, dovoljno je da se pogledamo da riječi budu suvišne. Dođi mi mila moja, dođi mi....tvoj najbolji prijatelj.
Post je objavljen 03.11.2010. u 07:01 sati.