Marketing
SAMO RUŽAN SAN
Sanjam bijeg.
Umorna ko mjesečeva ljubovca.
Stišćem oči.
Miris trulog lišća i zemlje.
Razmrljane kupine oko usana.
Grabim krupnim koracima kroz maglovite oranice.
Oštro šiblje i granje grebu mi listove.
Stari trn ispod kože.
Trčim. Ne boli me.
Probijam se.
Usporeno kao kroz vodu gustu.
Preskačem.
Noge propadaju u tešku strukturu
olujnih oblaka.
Zastanem.
Strepim.
Osluškujem.
Noć diše bronhitično.
Prhne razbuđena ptica u grmlju.
Oko ruža omotan je bršljen.
Mjesec je uzdahnuo.
Vratilo se uobičajeno sazviježđe.
Usamljenost stvara tornjeve začaranih gradova.
Od privida se bršljen sam odmotava.
Izgladnjela duša čuje pjesmu
tamo gdje samo je jeziva tišina.
Bježim iz te zamke,
izlazim iz tvoje pjesme.
Ovo nije moja pjesma.
Ne, ovo nije oblik moga srca.
Post je objavljen 02.11.2010. u 22:34 sati.