Marketing
Povratak korijenima
Da sam samo znala kako je prva trudnoca predivno vrijeme u kojem treba uzivati, eeeee gdje bi mi bio kraj! Prva trudnoca dosla je iz prve, naglo, onako ma nece valjda iz prve, a tek smo se bili vjencali 
A dobro, ja sam dobila blagi slom zivaca od straha, muz je bio presretan i uglavnom je u tom stanju proveo cijelu trudnocu. Ja sam se bojala malo ovog, malo onog, iako sam bila svjesna da je sve u redu, da sam bila zdrava i da je beba bila super, al opet oni glupi kopkajuci crvi. Bila sam ovisna o forumima, citala tjedan po tjedan, analizirala velicinu bebe i slicne kretenarije. Onda sam upala u fazu gdje sam shvatila da se moram zauvijek oprostiti od zivota u paru i to sam osjecala kao pravo zalovanje, tugu i sjetu, a tek sam bila odzalovala svoj djevojacki zivot
(djevojacki sto cu kad volim staromodne izraze!) Onda me uhvatilo kao sam sebicna i ne mislim na bebu, a druge trudnice obozavaju svoje bebe od prvog dana kako su saznale...
Koja sam bila glupa kokos! Imala sam zdravu trudnocu, Izgledala sam lijepo, osjecala sam se super, spavala sam koliko sam htjela, nije mi bilo zlo, sve sam mogla napravit do pred porod... i od tih 9 mjeseci uzivala sam samo pola njih, a ostatak sam potrosila na blesavoce, stvari na koje nitko i nikako ne moze utjecati.
Onda je dosla nasa Krafnica. Sad sam mama i uzivam, ali i posteno brinem. Nasa je curica aktivno dijete, iznenadim se kako je inteligentna, ali nespretna je za poludit. Svako malo se splete i padne, penje se po namjestaju, ustaje u kadici, a na to ima apsolutisticku zabranu, luduje za toboganom od kad je naucila hodati (zato je i odmah savladala penjanje).
Srecom nije bolezljiva, iako se bojim i djecjih bolesti, ali se najvise bojim padova jer ona najvise pada, sudara se i lupa glavom. Pa kud bas glavom! Za poludit.
Brine i muz, al on jos uvijek nije izasao iz one svoje presretne faze i ponekad mu zavidim, a ponekad mi uzasno ide na zivce
A ova druga trudnoca?
Taman sam bila prestala dojiti i valjda su mi se zblesali hormoni jer me tak nesto skakljalo u trbuhu. Rekoh, idem nazvat doktora za svaki slucaj, a on mene nije narucio na pregled, nego me poslao da si nabavim test.
Pa koji vrazji test! Pa ne moze i drugi put iz prve???
Moze.
U mjesecu kad sam prestala dojit sam se pocela spremat za drugu turu.
Ovaj put se muz malo zamislio, ali ja sam sretna.
Sad bih ja uzivala, ali nis od toga.
Prvo mi je bilo zlo, ali bez potrebe za povracanjem. Onda sam mislila kak cu opet uzivat u cokoladi i slatkisima, ali cokoladu ne mogu vidjet nego samo ljuto i slano i proteinicasto, a od slatkog samo voce mogu i slatki sok kad padnem u secernu krizu. Doslovce! Cak ni svoj obozavani porok, sir, ne dozivljavam vise.
Spavanje... vec sam i zaboravila kak to izgleda. Srecom, nisam niti pospana, rijetko me uhvati taj osjecaj, no zato me hvata umor, fizicki narocito, a mentalni ponekad.
Bole me sve kosti, ne stalno jedno mjesto, vec se fino redaju da ni jednu ne zapustimo i ne zaboravimo. Dijete mi je jos uvijek maleno tak da moram i nu ponekad dici i nositi i to mi fizicki ne smeta, ali se malo bojim zbog bapskih prica. Srecom misici me jos uvijek sluze pa vjerujem da mi ne skodi. Doktor kaze da je sve u redu i da neka samo uzivam.
Osipana sam, kosa mi je potamnila i strsi kao na svjeze feniranoj ovci, a trbuh mi je ogroman kao da sam progutala loptu. A tek sam 14 tjedan! I upravo su mi pocele zgaravice
U prvoj trudnoci to se dogodilo tek pred porod.
A dobro, neka je i jos teze, samo da je beba dobro, da raste i napreduje i jedva cekam da nam dodje sljedeceg proljeca. Bas se veselim, cak se veselim i porodu.
U pocetku sam bila potpuno uvjerena da cemo dobiti djecaka, a onda sam je vidjela na ultrazvuku u 12-om tjednu, prvo je spavala, a onda se probudila i pocela mahati rucicama i nozicama i nekako sam pomislila da je to moja curica, jos jedna moja curica
Jedva cekam!
Post je objavljen 02.11.2010. u 21:54 sati.