Ne mogu se načudit judima koji ne slavu svoj rođendan. Ima toliko bezveznih svjeckih i lokalnih praznika, sa kojima nikad nisi siguran doklen ćeš ih smit slavit jer svako malo minjaju nazive i datume, izludu čovika bogati. Taman san bila uspila naprimjer popantit sve one praznike bivše države, Dan republike, Dan antifašističke borbe, Dan borca, i tako daje, kad ošlo sve u prndec. I sad ti panti nove praznike.
Dobro, većina judi državne praznike pamti jedino po tomen koliko neradnih dana pojedini praznik nosi i more li se nako lipo šesno spojit sa vikendon.
Za moj rođendan san barenko sigurna da će uvik bit na isti datum, kako god se država zvala. Je, znan da ima judi šta za potribe svake nove države ili sistema minjaju i ime i prezime, a biće i datum rođenja, ali ja san previše lina za obilazit te kancelarije po općini. Mogla bi nedajbože naletit na Keruma u kojome hodniku a poslin toga susreta ni ja ni on više ne bi znali kako se zovemo a kamoli kojega smo datuma rođeni.
Šta se njega tiče on je ionako rođen prerano jer ga, vidin, niko ne razumi. Čin zine po Splita padne u tupilo od nekuženja. Razumimo ga manje nego premijerku kad krene pričat engleski. Zagrepčanima je lakše nego Splićanima jerbo se Bandića ipak more razumit kad govori. E sad, neki govoru da bi in bilo lakše da ga ne razumu. Ma, ko bi narodu ugodija, taj se nije rodija.
Nego da se vratin na rođendan. To šta je svake godine na isti datum, to mi je masu zgodno, pošto iman velikih teškoća u memoriranju brojevnih podataka. Prvih par godina svjesnoga života, daklem tamo negdi od dvajspete pa nadalje, svake godine san pokušavala slavit moj rođendan na drugi datum, pa bi me mater zaustavila. Ja bi obično izabrala neki lipi dan, recimo na Veliku gospu, zbog lipog vrimena a i zato da mogu svoj rođendan povezat sa još nekin važnin događajem da lakše zapantin kad je.
Onda bi mi mater rekla da nisan rođena na lito nego u jedanajsti misec i da pokušan to zapantit tako šta ću rođendan povezat sa padanjem kiše. Ja rekla dobro, i prva kiša šta je pala, tamo negdi iza Velike gospe, ja krenila slavit i prigovarat judima šta mi nisu čestitali.
Negdi okolo trispete san konačno zapantila kad san rođena, još mi je samo osta problem šta nikad nisan stoposto sigurna koliko točno iman godina. Za to ovaj put nije krivo to šta san blentava kol'ko san teška, znači blenatava san za popizdit, nego su krivi ovi šta mi svaki put kad rečen da iman naprimjer trispet tupu da to znači da san ušla u trisšestu.
I tako iz godine u godinu, ispada da san uvik korak isprid svog rođendana. Prošle godine kad san napunila četrsšest uvjerili su me da u stvari iman četrstsedan.
- Kako četrstsedan, kad san jučer navršila četrstšest? – pitan ja zbunjena.
- Tako, lipo. Napunila si četrstšest, ali si ušla u četrstsedmu.
- Nisan ja nigdi ušla, niti ću! Nisan ni nogon zakoračila tamo. I ne mislin, do sljedećeg rođendana!
- Ma jel', ka da ti odlučuješ od tomen kol'ko ćeš imat godina?
- Ne odlučujen, al' neš ni ti odlučivat di ću i kad ću ja negdi uć!
Međutin, kako san povodljiva po prirodi, to uvjeravnje da san starija nego šta jesan je urodilo plodon i neki dan kad me jedan prijatej pita koji će mi ovo bit rođendan, ja rekla četrstosmi. On govori da koje san godine rođena, ja govorin šezdesettreće.
- Onda nemoš nikako imat četrstosan, govori on.
- Pa dobro, neman - govorin ja, opet zbunjena, - ali san...ušla!
- Di si, bogati, ušla?
- Pa...- češkan se po glavi – tamo san negdi ušla. Di iman četrstosan.
- Onda ti savjetujen da izađeš, i ponovo pribrojiš, maniti stvore!
I sad ubijte me ako ja više znan koliko iman godina, šta san navršila, a šta završila, di san ušla i odaklen san izašla. Osjećan se pomalo u konfužjunu ki Sanader kad je ono uša u Sabor i bija uvjeren da je uša na prava vrata a opet unutra je sve djelovalo ka da mu tu nije misto.
Al' lako je njemu, neće mu niko ka i meni reć da se malo priračuna.
Inače ja neman problema sa tin starenjima ka šta se viruje da žene imaju. Uvik lipo iskreno rečen koliko godina iman, pod uvjeton da nisan zaboravila. Slagat ću jedino ako su i meni lagali ovi šta vode računa di san ušla.
Međutin brine me to šta sa godinama dolaze i one raznorazne boleštine tipa kostobolje i reume. Protiv toga se čovik ne more borit, osim malo ublažit vježbama i masažama.
A ko sebi , moliću lipo, osim HEP-ovih čelnika u ovoj zemji, more priuštit te skupe masaže?
p.s. rođemdan mi je danas. I Šibeniku. I mojoj babi :)
Post je objavljen 02.11.2010. u 15:30 sati.