Vjerujem kako ste čuli za slučaj grada Detroita. Ta nekadašnja utvrda svjetske automobilske industrije krahirala je pod naletom financijske krize. Ljudi su se počeli iseljavati, grad je opustošen, desetci četvornih kilometara napuštenih industrijskih hala... U stambenim četvrtima nema ljudi.
Takvo postindustrijsko, apokaliptično okruženje Detroita nije poljuljalo duh stanovnika koji se okreću proizvodnji povrća. Tako uz napuštene tvornice krče šikare za uzgoj rajčica, krumpira, paprike... Formiraju se i zajednice koje imaju i obrazovni karakter. Na druženjima se razmjenjuju iskustva, sjeme i tehnike urbanog vrtlarstva.
Iz pepela kapitalističkoga čelika tako se rađa posve drugačija, zelena industrija...
Zvuči kao dobar SF, zar ne?