Pregled posta

Medo Halloween Night Trekk 2010

... je 7. kolo Treking lige Joška Božića 2010.




Prijavio sam se za Planinarsku kategoriju, iako mnogi od mene očekuju Ultru, jednostavno mi se ne da toliko trčati. Čudna izjava za nekoga tko je otrčao 4 maratona ove godine!
Shemoon (aka mali mišić) je najavio da će planinarska kategorija imati 17 km, no, ja sam po karti izračunao 22,5km i to bez dodatnih kontrolnih točaka. Posebnost ovog trekinga su bile dodatne kontrolne točke, koje se može i ne mora obilaziti, a donose dodatne bodove, što je također novost, barem za mene.
Prilikom ucrtavanja dodatnih kontrolnih točaka sam se odlučio za one koje su blizu obavezne staze i obaveznih točaka, jer sam pazio na duljinu staze i time limit. Nisam točno znao koliko će nam trebati za obići stazu i koliko ćemo se gubiti, no pričekajmo kraj utrke i rezultate, pa diskutirajmo onda o mojim procjenama.

Start
Na startu se okupila velika skupina trekkera. Organizator spominje 200 pari cipela. Nakon uvodne riječi i nestrpljenja natjecatelja, već spomenuti Shemoon (aka Šimun) objavljuje početak utrke.
Nametnuo sam se, bez imalo srama, kao vođa manje grupe trekera, koju čine Jasmina P., Maja P., Zakonita i Boris P..
Krećemo suprotno od tunela, po cesti. Ovaj puta nismo startali trčeći, nego hodom, pa kasnije laganim trkom.




Raspelo na makadamu, staza 57A (A50).
Ubrzo dolazimo (15 min) do Raspela na makadamu, staza 57A (A50). Tu je velika gužva, te čekamo u redu za upisati tajnu riječ. Slijedi manji povratak do staze koja kreće u šumu. Uskoro primjećujem prve nepravilnosti na karti, kod Gračeca, gdje se račvaju putevi 55 i 57. Kao što možete vidjeti na gornjoj slici, oznaka 1 predstavlja ucrtani put, a oznaka 2 put kojim smo mi išli. Čak i ako postoji put 1, tada sasvim sigurno put broj 2, kojim sam prošao, nije ucrtan. Uspješno rješavamo orijentacijske nedoumice i dolazimo na pravi put. Uz to, nema planinarskih oznaka na stazi.
Tu nas sustižu Mile i Marija M., s kojima ćemo se sresti još puno puta tijekom ove noći.
Dolazimo na put prije raskrižja, na Vodice. Na moje veliko iznenađenje, tu je puno natjecatelja, svi su oni uz lakši tempo stigli prije mene. Čudim se, ali prihvaćam situaciju i prestižem ih pomalo.

KT1 Kraj makadama, početak staza 55 i 55a, poslije potoka
Na KT1 čekamo. Gužva je velika. Ljudi prepisuju. Razmišljam kako bi rješenje s naljepnicama bilo brže i efikasnije. Čekamo par minuta i kreće "Put u nebo". Povremeno čekam svoje društvo, u međuvremenu prestižem druge natjecatelje i besramno uživam u snazi i kondiciji. Na KT1 je po mom mjerenju (bez dodatnih kontrola) trebalo biti 3 km, a sada imamo prijeđenih već 4 km. Bit će ova utrka duža od izračunatih 22,5 km. Na kraju uspona čekam svoju grupu i krećemo dalje.

Lipje - Lovačka čeka kraj puta (više liči na šumsku vlaku) (E100)
Lipje je blizu, te odlučujem da pokupimo bodove na toj dodatnoj kontroli. Do ovog mjesta gubim Jasminu. Bitno je da ju nismo ostavili samu u mraku. Na ovoj kontroli opet čekamo i gubimo pokoju minutu.




Vrh Brestovac (u nekim kartama Cer), 862m (F100)
Vrh Cer nam je također uz put, pa odlazimo i tamo skupiti bodove. Na karti opet nepravilnosti (označeno brojem 3), ali to nije čudno, obzirom da šumarija probija trasu za autoput Cer - Tusti vrh. Došli smo po stazi koja nije ucrtana. Na Ceru gubimo više minuta u čekanju, jer je duhoviti Shemoon napisao tajnu riječ na ćirilici, pa dio natjecatelja precrtava sliku, umjesto da prepišu. Možda će na slijedećoj kontroli biti slika psa u kućici. Ili kuće s cvjetićem. Na samom vrhu puše vjetar, pa koristim čekanje i odjevam šuškavac.

KT 2 Bolnica Brestovac
Mrak se spušta. Dotrčavamo do bivše bolnice Brestovac. U sumrak bolnica izgleda uzbudljivo (eng. thrilling). Skuplja se veća količina trekera koji trče oko bolnice i unutar bolnice, dok se napokon ne začuje pobjedonosno "Evo je!". Utrčavamo u bolnicu. Čekam u redu. Stavljam čeonu lampicu. Perifernim vidom primjećujem pokret s moje desne strane. Okrećem glavu. Kroz prozor ili rupu u zidu primjećujem u drugoj prostoriji tihi prolazak duha. Licem mi se razlijeva osmijeh. Svoju radost pokušavam podijeliti s drugima, ali ne znam jel me netko prati u tim mislima ili svi vade svoje kartone da upišu kontrolu, pa na kraju okrećem glavu i tek onda, sa zakašnjenjem osjećam ježenje na potiljku. Divno! Svaka pohvala duhu-plašilu, odlično odrađen posao. Problem je što je naišao na nezahvalnu publiku, koja trči po mraku i koju je teško preplašiti. Ili možda plašila imaju svoje zanimljive priče? Nadam se da je imao uspješna plašenja i da je uživao.
Napokon dolazim na red i nakon upisa slijedi povratak prema HPD-ovom putu. To je staza koju koristimo na Zimskoj ligi Puntijarka, kad idemo Nordic Walking varijantom. Put je poznat. Prije Sljemenskog Janka osjećam neku "prisutnost". Uskoro pred mene iskače još jedno plašilo, no, bez imalo straha ili iznenađenja ga pozdravljam s jednakim "Buuu!". Nastavljam dalje i par koraka iza toga primjećujem još dva plašila, ali ih ne odajem, želim da i moja pratnja doživi pokoje iznenađenje.

KT 3 Sljeme vrh, na gelenderu i terasi restorana Vidikovac
Dobri, stari Gelender. Utrka bi osim pridjeva Halloween mogla imati i pridjev Gužva. Na Gelenderu opet gužva, čekam za prepisivanje tajne riječi. Opet vjetar. Prati nas po Crvenom spustu. Osim vjetra, smeta i klizanje, te zapinjanje u busene trave. Preskačemo kanale za odvod vode sa staze. Iza mene divan pogled na spust po kojem se spuštaju i druge lampice. Pitao sam se nekoliko puta, kako noćas izgleda Medvednica, gledana iz Zagreba ili Zagorja s mnoštvom lampica u mraku. Spust je strm i puno ga je zabavnije prijeći na skijama. Na kraju spusta dolazimo do bazena. Tu ja imam malo drugačije viđenje staze, pa krećemo na lijevo, ali ubrzo shvaćam da je to "slijepa ulica". Vraćamo se na desno i preko gradilišta dolazimo do asfaltirane ceste. Cestom nailazimo na natjecatelje iz suprotnog smjera. Blizu Oštrice se nalazi zavoj, a od tamo dolazi jako svjetlo, pomislio sam da dolazi automobil. Ne, samo veća skupina trekera, od kojih neki imaju lampe jake kao "far od FAPa".




KT 4 Lugarnica Oštrica
Dolazimo na Oštricu, ali ne nalazimo kontrolu, djelomično zbog nečitanja detaljnih uputa, a nisam ni vidio makadam. Dolaze Mile i Marija M. s još par ljudi, nalazimo kontrolu i odlučujemo se vratiti po stazi 41, a ne po asfaltu. Ne znam jel to dobra odluka, no svakako je bilo uzbudljivo, uska stazica, koja nakon par kilometara nestaje. Postoji oznaka na mladom stablu i korak dalje je provalija s potokom (na slici označeno brojem 4). Išli smo obilaziti tu strminu jer smo vidjeli ogradu za koju smo mislili da je od ceste, no to je ograda od skijališta. Na savladavanju uzbrdice je bilo više uništenih štapova.
Nakon skijališta (Crvenog spusta), nastavljamo po stazi 41. Ja bih trčao, ali me skupina slabo prati. Odlučujemo se da čuvamo snagu, ima još više od pola staze. Kilometri prolaze te napokon dolazimo blizu P.D. Grafičar.

rudnik Zrinski (T175)
Gubimo vrijeme jer idemo do Grafičara, prateći putokaz, no nakon toga shvaćamo da je rudnik Zrinski (T175) u smjeru od kuda smo došli. Vraćamo se do rudnika, tu nas ponovo zaskaču strašila. Strategija im nije bila dobra, iskakanje su trebali zamjeniti nečim drugačijim. Ne kritiziram, nego mislim da je moglo biti jezivije. Ponavljam, tko će preplašiti noćne šumske trkače?

crkvica Sv. Jakob (Z125)
Vraćamo se do Grafičara, vanjske slavine (pipe) su zatvorili da ne popucaju cijevi zbog niskih temperatura, pa i o tome treba voditi računa, kad se ide na zimske trekinge, te smo vodu natočili u samom domu uz čavrljanje s gostioničarem. Krećemo cestom prema crkvici Sv. Jakob (Z125). Tu "osvajamo" još nekoliko bodova i rastajemo se od M. i M. M. Tu procjenjujem da imamo dovoljno vremena da pokupimo još koju veću kontrolu.

P.D. Risnjak (V150)
Nastavljamo cestom do P.D. Risnjak (V150), nije daleko, staza je dobro označena. Na cesti susrećemo Vladu i Antu, s kojima smo bili na stazi 41. Trčimo i brzo dolazimo do Risnjaka. Nakon P.D. Risnjak imamo kratko vijećanje o tome treba li ići do Graffove kopanje ili prema Medvedgradu, no dolazi natjecatelj iz smjera Grajfove kopanje i savjetuje nas da ne idemo tamo. Vraćamo se po stazi 11. Vodim. U jednom trenutku nailazimo na zbunjujuće znakove. Na jednom stablu je oznaka planinarskog puta, broj 11 i strelica u desno. Malo niže, na samom križanju je planinarska oznaka i strelica u lijevo. Dolazi do kratke rasprave, u kojoj napominjem da svako ima pravo na svoj put, a da ja krećem na lijevo. Tako odlučuju i svi drugi. Reklo bi se da sada već imam karizmu.
Trčimo po lijepoj nizbrdici. Tu ima mjesta za lijepe zasjede strašila, ali njih nema.




KT 5 Medvedgrad
Kontrola je na križanju, što nam je uštedjelo napor uspona na sam Medvedgrad. Tu dobijamo naputak za KT 8. Trebalo je popamtiti ime, prezime, polje, redove, informaciju koju treba zapisati, no, sada nas je šestero, pa uspijevamo. Krećemo se cestom, pa nastavljamo stazom 11 kroz šumu do Šestinskog Lagvića. To mi je poznata staza, pa brzo prolazimo. Nakon toga cestarimo do groblja.

KT 8 Šestinsko groblje
Tu se brzo orijentiramo, ali i susrećemo M. i M. M. Brzo dolazimo do groba i zapisujemo podatke. Gledamo na sat te odlučujemo otići na Gornje Prekrižje. Slijedi cesta i uzbrdica. Susrećemo druge natjecatelje, ali oni hodaju. Mi trčimo. Ipak smo uštedjeli energiju na stazi 41.
Po putu nas nude s čajem. Previše sam nabrijan u ovom trenutku i samo zahvaljujem na ljubaznosti.

Gornje Prekrižje br. 24, kontrola u vrtnoj kućici (X100)
Trčimo po cesti. Gledamo kućne brojeve. Uskoro dolazi broj 24. Ulazimo u dvorište i krećemo prema sjenici (vrtnoj kućici). Tamo svjetle svijeće. Raspravljamo trebamo li posjetiti Šimunov frižider (hrv. hladnjak). Prepisujemo tajnu riječ, te gledamo na sat koliko nam je minuta ostalo. Odlučujemo da nam se ne isplati ići na Kraljevački potok (W100), nego odlučujemo otići na cilj. Velika je vjerojatnost da bi izgubili više od 10 minuta na odlazak, dolazak i traženje, pa nam se taj izlet ne isplati. Obzirom da su neki od nas, računajući mene, bili na Urban Challenge-u, znamo da postoji prečica kroz dvorište na drugu stranu, te koristimo to znanje i trčimo prema Mlinarici.

Cilj
U cilj dolazimo nakon 5 sati i 51 minutu te pretrčanih 27,9 km, što daje prosjek od 12:34 min/km. Muški dio ekipe (Boris i ja) dijeli 31. mjesto, od 83 rangirana i 130 prijavljenih. Veliki postotak (36%) DNF. Da smo za jedan (1) bod bolji, bili bi dva mjesta bolji, a da smo došli 3 minute ranije, bili bi za još dva mjesta bolje plasirani. Ovo pišem da pojasnim koliko je utrka bila uzbudljiva, iako to tada nismo znali.
Ženski dio ekipe (Maja i Zakonita) dijele 9. mjesto, od 30 rangirane i 62 prijavljene natjecateljice. Čak 52% nije završilo utrku uspješno. Da smo uspjeli osvojiti bod više ili recimo doći jednu minutu ranije, cure bi bile na 5. mjestu.

Nakon ove kratke statistike, vraćamo se na događaje u Mlinarici. Nakon kratkog odmora i nešto dužeg čekanja, nervozni konobar nam donosi odličan grah s kobasicom i crno Velebitsko. Velebitsko po cijeni od 15 kuna, što je nešto manje od 2 EUR, a s tom cijenom bi u Beču napravio čudo.

A sada opet mali povratak na statistiku. Više puta tijekom utrke sam se sjetio Kravoja (aka cowy otkriva ameriku), dok sam forsirao svoje partnere i pomislio kakav bi mi pridjev dao, a u skladu s njegovom klasifikacijom. Bi li me nazvao genijalcem, debilčinom, debilom, frajerom, idiotom, kretenčinom, zaletavačem, trijatlonastični tip (koji ne može završiti half IM), triatlonko ili jednostavno standardno debilni forser? Da sam ih malo, ali samo malo više forsirao, mogli bi imati bolje pozicije. S druge strane, pamte se samo pobjednici, pa možemo reći da je totalno trivijalno jesmo li 30. ili 10. ili 5. A kada već spominjem pobjednike, puno čestitka svima koji su uspješno završili utrku, a posebno Sljemenskom GeMpardu kojemu ovo puno znači, a njegova radost je i naša radost.
Kada samo kod pozdrava, želja i čestitki, čestitam i Šimunu, na novoj, zanimljivoj ideji i uspješno organiziranoj utrci s puno novih trekera.


Izvještaj Sljemenskog GeMparda
Karta utrke
Opis kontrolnih točaka

Rezultati:
Rezultati

Galerije:
Vesna H.
Chicar



Post je objavljen 30.10.2010. u 23:55 sati.