Marketing
Od groblja do groblja...
Odradili smo i ovogodišnji dan Svi Svetih. Doduše, bez obzira što nas svake godine svećenstvo obučava kako to nije Dušni dan (koji je tek sutra), no mi se sjećamo naših najmilijih, a ne svetih. Tako i tako su mi oni nekako upitni, no nećemo danas o tome... 
Uglavnom, uvijek me fasciniraju ljudi kao što je moja Sveki, a to je da na grobu mora biti najmanje stopedeset i sedam svijećnjaka aka lampiona, svih mogućih boja i veličina, pa nek se vidi tko je veći "frajer" u selu. Uključujući i ono ružno krizamterično cvijeće i po mogućnosti barem jedan plastični aranžman ili još bolje plastični vijenac. 
Na grobu mojih roditelja nalazi se jednostavan aranžman od živog cvijeća i naše dvije svijeće - za svakog po jedna (doduše, ove godine sam zadovoljna izborom staklenog lampiona u obliku srca). I još poneka svijećica od ostatka familije i neke tatine radne kolegice/kolege. 
Ovdje mogu napomenuti kako je nekako manje ljudi na jednom gradskom groblju (Guzdini baka i deda), a navodno je manje ljudi bilo i na zagrebačkim grobljima. Očito da recesija čini loše i kod ovako ukorijenjenih običaja kao što je tro-četverodnevno bauljanje od groblja do groblja. S gore navedenim buketnim aranžmanima i hrpetinom svijeća...
Kraljica Majka je uvijek govorila da pazimo kako vozimo jer se u ovo doba na cestama nalaze svi oni koji se autom voze jednom godišnje. Pa onda možete i pretpostaviti kakvi su to vozači u igri. Prometnoj.
Pošto sam na groblju sreda jednu davnu prijateljicu, te s njom izmjenila brojeve mobitela - dan nije prošao uzaludno.
Post je objavljen 01.11.2010. u 20:25 sati.