U međuvremenu ovaj je sonet, dorađivanjen,
doživio neke preinake, te ga, evo, dorađenog,
ponovno postavljam:
Neumrloj Vesni Parun
VRIJEME ĆE, u hodu, zna se zasigurno,
SUDITI i stvoru, pojavi i cvijetu;
VIJENCIMA učinit nebo posve tmurno,
BUKETI ĆE laske i suza u svijetu
OMRZNUTI i zbog sedam onih tuga …
ZIMA ĆE, izroniv iz dubina mraka,
SMRZNUTI u dolu cvrkut tvojih vuga;
LOVOR će podsjećat na bit tužnih râka.
POD ZEMLJOM, prepunoj posvemašna műka,
NEĆE OSTAT (sve dok bude šumit more)
NIŠTA, osim što će moćna Božja ruka
NAD KOROVOM driješit „Zore i vihore“;
ZVONIK ĆE MIRNO dahom šoltanskog puka
OTKUCAVATI sat za nebeske dvore …
Igor Šipić (velikim slovima)
Roko Dobra (malim slovima)
Post je objavljen 01.11.2010. u 15:22 sati.