Što presudi u trenutcima kada zaista trebaš donijeti odluku? Ozbiljno, što te u 78% slučajeva natjera da skreneš desno kada ne znaš kamo ideš?
When I think about the first time that I saw your face
I never felt this way
Ne znam zašto, ali kada nešto čekaš dovoljno dugo vremena lako je odustati. Kako je to opasno blizu istini. Vrijeme ide, učiš. Prilagođavaš se. Ponavljaš neke riječi poput mantre. Lažeš sam sebi i na kraju laž preraste u istinu. Sve zbog stvari koje po defaultu bi trebale biti tako vrijedne. Više i nisam siguran u to. U životu mora biti više od toga.
Započni rečenicu, ali dopusti da je ja nastavim. Poput igre, i život funkcionira po nekim pravilima. Čak i u kaosu postoje pravila. Ne možeš biti skeptik i vjernik, optimist i pesimist. Zaista ne znam odgovor na pitanje. To je mnogo gore od svakog odgovora. Što je ono uopće bilo pitanje?
Zašto? Da li je bilo zašto?
Zašto ne? Na kraju krajeva, vrijeme će se ispostaviti kao najbolji pokazatelj. Dok se nešto ne promijeni. Zadnji sam među vojskom drugih koji rade stvari zato što misle da moraju. Želim biti siguran da stvarno želim to, a i kad radim nepromišljene gluposti, to nije zbog tuđeg idiotizma, već zbog vlastitog. Kako je samo divno gubiti živce na trivijalne sitnice koje tako malo vrijede, a tako mnogo koštaju. No to je daleko od toga da ne mogu staviti reakciju pod kontrolu. Svatko ima neko mirno mjesto duboko u sebi. Znam da ta vrata jednostavno moraju biti uvijek otvorena. Možda stvarno jednoga dana naučim kontrolirati svaku reakciju. Možda stvarno ima vode na Marsu.
And now I'm thinkin' that you feel the same
And I hope if there's anyway
I'll get down on my knees and pray
Vrijeme je da se pomirim sa time. Stvarno ne znam što radim. Možda čekam da se razmaknu sivi oblaci. Možda ću onda čekati nešto drugo. Uvijek ću naći razlog, samo zato što je i brod sa rupom na trupu siguran dok ne tone. Zaista, kako krenuti kada ti svaka prepreka izgleda tako nenadmašnom? Sutra ću se probuditi i zapitati se zašto. Možda ne treba žuriti, katkad je najbolja stvar koju možeš napraviti je da ne napraviš ništa. Bio sam izgubljen kada su bila dva moguća odgovora, odjednom se pojavio treći i ja stvarno ne znam što radim. Možda bih bio proračunati gad kada bih znao. Ovako je bolje ostati klasičan gad nastao u serijskoj proizvodnji.
You're like a burnin' flame
And I'll never be the same
Onda napišem post i shvatim. To na kraju i nije na meni. Direktno mogu utjecati na detalje, ali krupni plan je uvijek isti. Pitanje ima samo jedan točan odgovor koji se ne može mijenjati. Nisam oduševljen činjenicom da vodim takav rat sam sa sobom u situaciji kakvu drugi rješavaju bez briga o posljedicama. Ipak, to je ono što me čini osobom kakva jesam.