Jednoga dana u novinama je osvanula priča
da se mladić zbog djevojke ubio.
Prije smrti poslao joj je oproštajno pismo:
’’Dva svijeta mi smo,
nikada skupa mogli biti nismo.
Bila si mi sve na ovome svijetu...
Volio sam svaki dio tebe,
i zbog toga proklinjao sebe.
Pratio sam svaki korak tvoj
i priželjkivao da si moja, samo moja...
Zbog tebe sam zamalo ubio
dok te je drugi pred mojim očima ljubio.
Svake noći;
u mislima su mi bile tvoje plave oči.
Htio sam te preboljeti,
htio sam te prestati voljeti,
htio sam te zaboraviti pomoću pića,
al’ sam te opet osjećao u svakom dijelu svoga bića.
Čim sam te ugledao: crna kosa, plave oči...
Znao sam: zaboravit te nikad neću moći....
Zbog tebe sam morao kroz pakao proći
i do ove točke doći.
Bila si mi ljubav prva,
a od tebe te ljubavi niti mrva.
Nosio sam te u krvi,
a sad će njome da se hrane crvi.
Kad se vrate lastavice jata
više neće biti mojih ruku da se smjeste oko tvoga vrata.
Molim te shvati; svu sreću želim ti
Al ne želim više sam čekati sumorne dane
ovo je jedini izlaz iz ove noćne more.
Znaj da te ne krivim ni za što,
volio sam te ti mene nisi i to je to!
Samo te jedno molim povremeno mi na grob donesi jedan mali cvijet!’’
Nakon 2 dana u novinama osvane druga priča.
Na grobu mladića nađoše leš mrtve djevojke
Obitelj što je donijela cvijeće svojim mrtvima
našla ju je s nožem u prsima.
Kad je došla policija i uspostavila mir
u njenoj ruci našla je krvavi papir...
’’I ja sam voljela tebe,
al’ me ovaj život sjebe.
Gadim se samoj sebi
jer pravu ljubav nisam mogla pružiti tebi.
A voljela sam te svjedok mi je Bog
sad kad te nema kao da nemam nikog svog.
Gurala sam te stalno od sebe,
jer nisam htjela uništiti i tebe.
Nisam htjela da patiš,
Post je objavljen 01.11.2010. u 00:15 sati.